Tvrdnja da je Smithsonian priznao upletenost u uništavanje divovskih kostura potječe sa satiričnog portala

U skorije vrijeme tvrdnje su objavljenje 22. veljače 2023. u tekstu na ovom bosanskom portalu (koji je obrisan nekoliko dana kasnije), te podijeljene na Facebooku istog dana, na primjer ovdje i ovdje. Istu smo tvrdnju pronašli u formi članka ili objave na društvenim mrežama s identičnim tekstom 2019., 2015. i 2014.

Prema netočnoj tvrdnji, zataškavanje instituta Smithsonian otkrio je "Američki institut za alternativnu arheologiju" (na engleskom: American Institution for Alternative Archaeology - AIAA). Također se navodi kako je tijekom sudskog procesa Smithsonian priznao postojanje dokumenata o uništavanju desetine tisuća ljudskih kostura visine između šest i dvanaest metara.

Image

Screenshot netočne Facebook objave napravljen 15. ožujka 2023.

Tvrdnja potiče iz satiričnog članka iz 2014.

Google pretraga po ključnim riječima na engleskom "Smithsonian uništio divovske ljudske kosture" (Smithsonian destroyed giant human skeletons) dovela je do nekoliko članaka za provjeru činjenica objavljivanih prethodnih godina. U najstarijem, objavljenom 17. prosinca 2014., Snopes je opovrgnuo kako se čini originalnu tvrdnju objavljenu u članku od 3. prosinca 2014. na portalu World News Daily Report koji više nije dostupan na internetu. PolitiFact, organizacija za provjeru činjenica Poynter Institutea, ovaj portal opisuje kao "satiričnu internet stranicu lažnih vijesti".

U odjeljku Odricanje od odgovornosti, portal je naveo kako "preuzima svu odgovornost za satiričnu prirodu svojih članaka i izmišljenu prirodu njihovog sadržaja".

"Svi likovi koji se pojavljuju u člancima na ovoj internet stranici - čak i oni zasnovani na ljudima iz stvarnosti - potpuno su izmišljeni i bilo kakva sličnost između njih i bilo kojih osoba, živih, mrtvih ili oživjelih je pravo čudo", navodi se u ovom dijelu.

Bez obzira na to, budući da se tvrdnje zasnovane na originalnom članku uporno dijele na društvenim mrežama bez potpunog konteksta o njihovom porijeklu, AFP ih je istražio i zaključio da su neosnovane.

Linda St.Thomas, glavna glasnogovornica Smithsonian instituta, rekla je AFP-u u e-mailu od 13. ožujka 2023. kako je "to stara teorija zavjere" i da je Smithsonian uporno ponovno raskrinkava.

"To nije točno," napisala je ona u odgovoru na upit AFP-a ima li u toj tvrdnji istine.

AFP Činjenice je pretražio sekciju dokumentacija slučajeva na internet stranici Vrhovnog suda SAD-a. Smithsonian se nigdje ne navodi na popisu slučajeva vođenih pred ovim Sudom 2014. godine ovdje i ovdje, niti u Dnevniku za 2013. i 2014. godinu, koji sadrži službene zapisnike Suda, objavljene kronološki za svaki dan kada je Sud izricao naloge ili mišljenja ili davao usmene argumente.

Na kraju smo pretražili bilo kakvo spominjanje riječi "Smithsonian" u sekciji za pretraživanje sudskih slučajeva, koja pruža informacije o slučajevima koji su u tijeku ili u kojima je Sud presudio od 2001. godine.

Pretraga arhive Vrhovnog suda od 2001. godine pokazala je da postoji samo pet slučajeva u kojima se spominje Smithsonian, najnoviji iz 2012. godine, od kojih nijedan nije u vezi s tvrdnjom o uništenju ili zataškavanju postojanja divovskih ljudskih kostura.

Image

Screenshot online pretrage slučajeva Vrhovnog suda SAD-a po ključnoj riječi "Smithsonian", napravljen 6. ožujka 2023.

Pretražili smo i popis najvažnijih slučajeva analiziranih na blogu Vrhovnog suda i nismo ni tu pronašli spominjanje Smithsoniana u vezi s dokumentima o uništavanju divovskih kostura.

Pretraga interneta o organizaciji spomenutoj u tvrdnji, Američkom institutu za alternativnu arheologiju, nije dovela ni do jedne mrežne stanice takve organizacije. Svi rezultati pretrage vodili su ili do samog netočnog članka ili do drugih stranica koje su objavile istu tvrdnju.

"Koliko ja znam, Američki institut alternativne arheologije nije povezan niti ga podržava bilo koje američko profesionalno arheološko društvo, poput Društva američke arheologije", rekla je AFP-u u e-mailu 9. ožujka 2023. Susan Cachel, profesorica antropologije na Sveučilištu Rutgers u New Jerseyu.

U netočnom članku i objavama citira se navodni direktor AIAA Hans Guttenberg, no pretraga tog imena dala je iste rezultate kao pretraga naziva organizacije.

Fotografije u tvrdnjama ne prikazuju stvarna arheološka nalazišta

Komentirajući jednu od fotografija koja je objavljena i u članku na engleskom iz 2014. i u nedavnim Facebook objavama, a na kojoj se vidi čovjek kako stoji s nečim nalik velikoj bedrenoj kosti, profesorica Cachel je rekla: "Nemamo načina znati je li bedrena kost prikazana u članku iz 2014. uopće stvarna - moglo bi se raditi o odljevu ili prevari".

U satiričnom članku iz 2014. fotografija je opisana kao "divovska ljudska bedrena kost otkrivena u Ohiu 2011.", ali obrnuta pretraga slika na pretraživaču TinEye pokazuje da ta fotografija kruži internetom najmanje od 2008.

Istraživač pri programu za arheološka istraživanja države Illinois na Institutu Prairie Sveučilišta Ubana-Champaign, antropolog Andy White, koji je istraživao brojne mitove i dezinformacije o divovima, pronašao je skulpturu divovske ljudske bedrene kosti vrlo slične veličine i izgleda. On je 2015. na svom blogu ovdje i ovdje pisao o toj skulpturi, koja se može kupiti u jednoj online prodavaonici poklona za 450 dolara.

Fotografija čovjeka koji stoji u polju ispred divovskog kostura, korištena u većini članaka objavljenih u regiji, kruži internetom barem od 2004., kao što je Snopes pisao ovdje, zajedno s drugim sličnim fotografijama, obično napravljenim pomoću Photoshopa za neko online natjecanje. Kao što je ukazano ovdje, takva natjecanja organizirana su preko internet stranice DesignCrowd, koja sebe opisuje kao "kreativnu online trgovinsku platformu koja pomaže startupima, firmama i poduzetnicima da se povežu s globalnom mrežom dizajnera".

U jednom od svojih dijelova, DesignCrowd je komentirao kako je "digitalni softver za obradu fotografija ljudima omogućio dodavanje svojih kreativnih elemenata vremenskoj skali evolucije".

Stranica pripisuje izmijenjene fotografije "zajednici" DesignCrowd-a i prikazuje nekoliko slika prevelikih lubanja i kostura. "Pogledajte širom interneta i naći ćete bezbroj primjera neobičnih ljudskih ostataka navodno otkrivenih tijekom arheoloških iskapanja. Međutim, unatoč mnoštvu takvih izmijenjenih modela, mnoge su čini se materijalizirali umovi naše kreativne zajednice ovdje na DesignCrowd-u i BrandCrowd-u", navodi se na ovoj internet stranici.

Nema pouzdanih dokaza o postojanju ljudskih divova, kažu antropolozi

AFP je pitao antropologe ima li istine u tvrdnji o ljudima-divovima.

"Nema pouzdanih dokaza o postojanju bilo kakve populacije ljudskih divova, živih ili mrtvih", napisao je John Polk, izvanredni profesor i direktor Programa za antropologiju ljudske biologije na Sveučilištu Albany i tajnik američkog Društva za paleoantropologiju.

"Da je bilo ikakvog dokaza o takvoj populaciji ili grupi pojedinaca, netko bi to objavio jer više od 150 godina postoji značajan interes za različitost ljudske anatomije. Znanstvena literatura prepuna je primjera ludih ideja koje je neko objavio. Stoga bi, da je takva populacija ili grupa pojedinaca poznata, netko to već objavio", napisao je Polk u e-mailu AFP-u 13. ožujka 2023.

"Dokazivati kako neke lude ideje, poput ove, nisu točne, znači pokušavati dokazati negaciju - kako možete dokazati da nešto što nikada nije postojalo, ne postoji sada (i nije prethodno postojalo)? To je logički nemoguće", dodao je on.

Susan Cachel, antropologinja i paleontologinja, vjeruje kako se "ideja da su ljudski divovi nekada hodali Zemljom može pripisati dvjema stvarima -- biblijskim ili narodnim pričama o divovima, te narativu o 'prapovijesnim vanzemaljcima'."

"Mislim da fantazije o prapovijesnim divovima i vanzemaljcima podgrijavaju taj uporni narativ o divovskim ljudskim kostima. Pristaše teorija zavjere onda tvrde da je dokaz uništen kako bi se podržala 'službena' verzija ljudske povijesti", rekla je ona, misleći na teoriju evolucije.

Antropolog Andy White nazvao je ovu tvrdnju "renesansom fenomena o 'prapovijesnim divovima' 21. stoljeća". U svom članku "Prapovijesni divovi," White navodi kako postoje "stotine priča o 'divovskim' kosturima iskopanim u na sjeveroistoku Amerike krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Većina tih priča objavljena je u novinama i postoji mnogo sličnosti u tome kako su ovi ostaci opisani. Količina i očigledni obrasci u tim pričama predstavljeni su kao dokaz njihove suštinske točnosti u renesansi fenomena 'prapovijesnih divova' u 21. stoljeću".

White tvrdi kako se priče o divovima ponovo pojavljuju zbog određenog broja kulturoloških faktora. "Ova renesansa povezana je, između ostalog, s religioznim fundamentalizmom (ideja da bi postojanje divova dokazalo da je Biblija doslovno 'točna' dok pokazuje da je teorija evolucije 'netočna'), ponovnim pojavljivanjem Mita o izgradnji humki, teorijama zavjere protiv vlade i paranormalnim", napisao je White.

Kao što je objašnjeno na obrazovnoj mrežnoj stranici Thought.Co, Mit o graditeljima humaka je priča u koju su vjerovali "Euroamerikanci" u Sjevernoj Americi krajem 19. i u 20. stoljeću. Priča je zasnovana na neosnovanoj tvrdnji da autohtono stanovništvo koje je živjelo na današnjem teritoriju Sjedinjenih Država nije bilo sposobno izvesti na tisuće prapovijesnih zemljanih radova, te kako mora biti da su humke izgradili pripadnici neke druge ljudske rase. "Taj mit služio je kao opravdanje plana iskorjenja starosjedilaca i otimanja njihove imovina", navodi se na ovoj internet stranici i dodaje da je mit razobličen krajem 19. stoljeća.

Usprkos svim tvrdnjama iz 19. stoljeća i interpretacija Biblije, "ne postoje divovske ljudske kosti", rekao je White za AFP.

"Ispostavilo se kako neke navodne gigantske kosti pronađene u Europi i Sjedinjenim Državama potječu od velikih životinja kao što su kitovi ili izumrlih sisavaca poput mamuta", napisao je on u e-mailu 24. ožujka 2023.