Nobelovac Otto Warburg nije rekao da je rak posljedica 'anti-fiziološkog načina života'

"Uzrok raka otkrio je Otto Heinrich Warburg još 1923., zaštita od te fatalne bolesti vrlo je jednostavna," započinje objava na Facebooku od 21. studenog 2024., u kojoj se tvrdi da je dobitnik Nobelove nagrade iz 1931. godine otkrio da je rak uzrokovan "antifiziološkom prehranom", definirajući je kao hranu koja zakiseljuje organizam. Dugačka objava sugerira da oboljeli od raka trebaju jesti alkalnu hranu koja smanjuje kiselost organizma te da kemoterapija dodatno zakiseljuje organizam, čime se pogoršava rak.

Objava je podijeljena više od 32.000 puta u mjesec dana, a mnogi korisnici u komentarima hvale navodnu jasnoću uputa ili žale zbog modernog načina života i prehrane, koje smatraju glavnim uzrokom raka.

Slične tvrdnje pojavljivale su se više puta proteklih godina. Tekst na hrvatskom jeziku, arhiviran još u lipnju 2013. godine, objavljen na internetskoj stranici koja promiče "alternativnu medicinu" i prodaju "prirodnih" proizvoda i dodataka, sadržavao je većinu tvrdnji iz najnovije objave. Tekst sa sličnim tvrdnjama također je objavljen na drugoj hrvatskoj stranici 2019. godine, a podijeljen je na Facebooku još u travnju 2023. godine. Te su se tvrdnje pojavile i na srpskoj stranici posvećenoj "prirodnoj" medicini u srpnju 2022. godine, koja je i dalje dijeljena na Facebooku početkom 2023. godine.

Rad Otta Warburga i ranije je bio pogrešno tumačen ili predstavljen. Srpski servis AFP-a za provjeru činjenica opovrgnuo je 2020. tvrdnje prema kojima stanice postaju kancerogene zbog nedostatka kisika, kao i tvrdnje da je rak uzrokovan "antifiziološkim načinom života" 2023. godine. AFP Factuel na francuskom opovrgnuo je 2022. godine slične tvrdnje prema kojima je Warburg rekao da "nijedna bolest, uključujući rak, ne može preživjeti u alkalnom okruženju."

Višestruke istrage AFP-a otkrile su da su tvrdnje o raku iz objave netočne. Nema dokaza da je dr. Warburg ikada govorio o "antifiziološkom načinu života" ili aludirao na "kiselost hrane" ili nedostatak tjelesne aktivnosti kao uzroke raka, kako se tvrdi u objavi. Stručnjaci se slažu da kiselost nije uvjet za razvoj kancerogenih stanica te da ne postoje dokazi da povećana kiselost povećava rizik od razvoja raka. Iako je istina da se stanice raka mogu bolje razvijati u kiselom okruženju, razina kiselosti organizma nije određena unosom hrane, kažu znanstvenici i liječnici.

Image

Snimka zaslona netočne objave na Facebooku, preuzeta 23. prosinca 2024.

Otto Heinrich Warburg bio je njemački fiziolog i biokemičar rođen 1883. godine (arhivirano ovdje). Njegov rad na staničnom disanju bio je inovativan u proučavanju stanica raka. Nobelovu nagradu dobio je 1931. godine (arhivirano ovdje) za "otkriće prirode i načina djelovanja respiratornog enzima."

Prema Angeli Otto, izvanrednoj profesorici na Fakultetu za bioinženjering u Münchenu, koja već dugo proučava rad dr. Warburga, ne postoji zapis da je on povezao konzumaciju bilo koje vrste hrane ili tjelesnu aktivnost s rakom.

"Nisam pronašla nikakve dokaze da je Otto Warburg koristio izraz 'antifiziološki način života' ili nešto slično u svojim znanstvenim radovima," napisala je Angela Otto u e-poruci AFP-u u siječnju 2023. godine. "U svojim kasnijim godinama (nakon 1956.) spominjao je kancerogene iz okoliša kao moguće ('sekundarne') uzroke raka, koji dovode do oštećenja disanja, a zatim do anaerobne glikolize (fermentacija šećera jednaka je proizvodnji laktata) kao 'primarnog' uzroka raka," rekla je Otto, dodajući da "kiselost nije preduvjet za rast tumora".

Osim toga, Warburg "nije spominjao 'kiselost' hrane, niti je naveo nedostatak tjelesne aktivnosti kao uzroke raka," dodala je.

Suprotno tvrdnji iz objave da stanice raka ne mogu preživjeti u prisutnosti kisika, Angela Otto ističe da im je kisik potreban:

"Tijekom posljednjih deset godina dokazano je da je metabolizam stanica raka vrlo fleksibilan i prilagodljiv (plastičnost tumora)—mnogo više nego što je Otto Warburg mogao predvidjeti prije 60 godina. Štoviše, stanice raka 'preživljavaju' u prisutnosti kisika—on im je potreban!—i umrle bi da nema O2 (anoksija)," objasnila je.

"To znači: stanice raka 'DIŠU' kisik i preživljavaju u prisutnosti visokih (normalnih) koncentracija kisika." Tumorske stanice ne mogu preživjeti samo na glukozi—potrebni su im i drugi nutrijenti—"i NE MOGU preživjeti bez kisika!" naglasila je (Velika slova i podebljanje riječi dodala je Angela Otto).

Hrana koja zakiseljuje ne uzrokuje rak

U objavi se također tvrdi da prehrana "koja se uglavnom sastoji od hrane koja zakiseljuje" pridonosi "kiselom okruženju" koje uzrokuje rak, zaključujući da bi ljudi trebali izbjegavati "hranu koja zakiseljuje tijelo".

Znanstvenici mjere kiselost vodenih otopina pomoću tzv. pH vrijednosti (arhivirano ovdje), koja se kreće od 0 (izrazito kiselo) do 14 (izrazito lužnato), dok pH vrijednost 7 označava neutralnu otopinu (ni kiselu ni lužnatu).

"Neka istraživanja pokazala su da kiselo okruženje može pomoći rastu stanica raka. Otuda ideja da bi prehrana bogata alkalnom hranom (s visokim pH) i siromašna kiselom hranom povećala pH vrijednosti u tijelu (učinila tijelo lužnatijim) te spriječila ili čak izliječila rak," rekla je Maria Petzel, klinička nutricionistica u MD Anderson Cancer Centeru na Sveučilištu Texas, u travnju 2018. u intervjuu za članak objavljen na internetskoj stranici Centra. Međutim, "važno je napomenuti da su to laboratorijska istraživanja stanica raka koja ne odražavaju složenu prirodu ponašanja tumora u ljudskom tijelu. 

Opovrgavajući mit da takozvana "alkalna dijeta" može spriječiti rak, ona je rekla: "Hrana koju jedete ne može promijeniti pH razinu u vašoj krvi. Tjelesni pH je vrlo strogo reguliran sustav. Ukoliko promijenite ishranu, možete vidjeti promjene u pH vrijednosti pljuvačke ili urina jer su to otpadne tvari, ali nikada ne možete pojesti toliko da to zaista utječe na vašu krv."

Miloš Babić, molekularni biolog, neurobiolog i direktor istraživanja u Celldomu, kompaniji koja istražuje funkciju pojedinih stanica, objašnjava da je ljudski organizam "uvek blago bazan, sa pH između 7.35 i 7.45, što jako pažljivo kontrolišu pluća i bubrezi ".

"Ako se ovo poremeti, ozbiljni problemi nastaju odmah, nema nikakvog čekanja da se razvije rak. Da postoji hrana koja čini vaše telo kiselim, vi biste u roku od par sati nakon obroka bili u bolnici i iz nje verovatno ne biste izašli živi. Doslovno ništa što se može nazvati hranom ili pićem apsolutno ne može da učini vaše telo kiselim," rekao je Babić AFP-u u veljači 2023.

Vrijednost pH u krvi je oko 7.4, neutralno stanje. "Svako značajno odstupanje od te vrijednosti je opasno", objasnila je i Angela Otto AFP-u u travnju 2021. "Visoka alkalna vrijednost ubila bi stanice", dodala je ona. 

Stručnjak za prehranu Dominik Stanković također je u e-poruci za AFP 18. prosinca 2024. izjavio da ne postoje dokazi da bilo koja vrsta prehrane može promijeniti prirodnu razinu kiselosti tijela te da se suvišni kiseli ili lužnati elementi oslobođeni tijekom probave brzo filtriraju putem pluća i bubrega.

"Ovo stalno filtriranje stvara 'otpadne tekućine' koje se uklanjaju iz tijela kroz npr. urin, slinu i znoj", rekao je Stanković. "pH tih tekućina može varirati ovisno o tome što unosimo. Naravno,  pH tih izlučevina ne odražava pH naše krvi."

Prema Stankoviću, povećana konzumacija tzv. "alkalne" hrane preporučuje se ne zato što bi alkalizirala krv i liječila rak, već zbog drugih sastojaka koji imaju dokazano povoljne učinke na naše tijelo, poput specifičnih nutrijenata.

"Rješenje za borbu protiv raka nisu skupe knjige s dijetama punim nepotrebnih restrikcija, nepotrebni suplementi i alkalne vodice na kojima se danas zarađuje pod izgovorom 'alkalizacije tijela'," rekao je Stanković.

"Najbolje što po trenutnim znanstvenim istraživanjima možemo napraviti u pogledu prehrane je uvrstiti puno biljne hrane koja ima za cilj unos najmanje pet porcija voća i povrća dnevno, korištenje cjelovitih žitarica u odnosu na rafinirane žitarice, češće uključivanje graha/mahunarki i svesti konzumaciju mesa na 2-3 puta tjedno. I naravno, povremeno i umjereno uživati u unosu one nutritivno siromašnije hrane poput slatkiša ili pizze. Jer i psihološka komponenta prehrane je vrlo bitna. "

U jednoj meta analizi iz 2016, koja je objavljena u Britanskom medicinskom časopisu (British Medical Journal) i u kojoj su pregledana 252 izvoda istraživanja o djelotvornosti alkalne ishrane na borbu protiv raka, zaključuje se:

"Usprkos promociji alkalne ishrane i alkalne vode u medijima i od strane prodavača, gotovo da ne postoji aktualno istraživanje koje bi ili podržalo ili opovrgnulo ove ideje... Promocija u javnosti alkalne ishrane i alkalne vode za prevenciju ili liječenje raka nije opravdana."

Osim toga, Babić objašnjava da "mi danas sasvim jasno znamo kako kancer nastaje i kako se razvija (promene u genima koje dovode do nekontrolisanog množenja naših sopstvenih ćelija i koje im omogućavaju da izbegnu imuni sistem), što nema apsolutno nikakve veze sa kiselošću, kiseonikom, ili bilo kojim drugim takvim faktorom".

"Danas se može kroz genetske analize ustanoviti tačno koji su se geni promenili i doveli do kancera - mutacije koje proizvodi preterano izlaganje UV zračenju, pušenje, kancerogene supstance i slični faktori", dodao je on. 

Na svojoj internet stranici za provjeru činjenica o raku, "Cancer factfinder," harvardska Škola za javno zdravlje objašnjava kako "ne postoje humana epidemiološka istraživanja koja proučavaju odnos između pH i raka". 

"Nema laboratorijskog dokaza da kiseli pH povećava rizik od raka. Iako je točno da stanice raka rastu dobro u kiselom okruženju, hrana koju jedete ne utječe na pH razine vašeg tijela. Faktori koji utječu na pH vašeg tijela uključuju gubitak tekućine, razine elektrolita i funkcioniranje organa."

Koristi kemoterapije potvrđene su u kliničkim studijama

Jedna od tvrdnji u objavi jest da "kemoterapija ne liječi, već pogoršava kiselost organizma" i time rak.

Onkolog Davor Kust, čelnik Poliklinike Anova i osnivač onkološke mreže onkologija.net u Hrvatskoj, izjavio je za AFP 23. prosinca 2024. da je medicina odavno napustila takve teorije, dodajući da bi bilo sjajno kada bi bolest bila tako jednostavna.

"Liječenje danas u onkologiji temelji se na dosta ozbiljnim ispitivanjima, ne daju se lijekovi samo zato jer se netko sjetio," rekao je Kust. "Provode se istraživanja na jako velikim brojevima ljudi - jedna skupina prima do tada najbolje liječenje, a druga nešto novo. Sve onkološke terapije prošle su dosta stroge i uniformirane kliničke studije, koje daju dosta objektivne i realne podatke, kojima se može vjerovati."

U svom članku o kemoterapiji Kust objašnjava da se ona može koristiti za liječenje raka, smanjenje rizika od povratka bolesti, usporavanje rasta raka ili smanjenje nekih simptoma (arhivirano ovdje). "Pokušaji da se će se ljudi izliječiti ako promijene prehranu, bojim se da to nije moguće," rekao je Kust za AFP. "Prehrana može pomoći, ali ne i izliječiti."

U članku Yale Medicinea o kemoterapiji (arhivirano ovdje), medicinski onkolog Joseph Paul Eder opisuje napredak u borbi protiv raka ovom metodom. "Kemoterapija protiv raka razvila se od posljednjeg izbora prije 60 godina do tretmana koji danas može izliječiti pacijente ili im znatno produžiti život, često s mnogo manje nuspojava nego originalni lijekovi prije nekoliko desetljeća," rekao je Eder.

Fizička neaktivnost je faktor rizika, ne glavni uzrok raka

"Jedina tačna stvar u celoj priči je da fizička aktivnost i dobra ishrana zaista smanjuju verovatnoću raka (mada ne na nulu, pogotovo u modernom društvu gde su i najzdraviji ljudi izloženi smogu i dimu cigareta)", kaže Babić.

On objašnjava da aktivni ljudi koji se hrane dobro, s mnogo biljne hrane i povrća, između ostalog imaju bolju cirkulaciju, zdraviji imunološki sustav koji bolje uklanja kancerozne stanice u ranim fazama, manje masnog tkiva, bolju zamjenu starih stanica u kojima se najviše nakupljaju mutacije.

"Sve to zajedno utiče da verovatnoća raka, kao i verovatnoća mnogih drugih bolesti, bude manja. Dobro je i korisno biti aktivan", kaže Babić.

Na stranici Cancer factfinder navodi se kako "postoje jaki dokazi da su više razine fizičke aktivnosti povezane s manjim rizikom za nekoliko vrsta raka. Dosta tih dokaza objavljeno je u 'meta analizama' ili statističkim usporedbama više istraživanja koja se bave sličnim pitanjima".

U svojoj informaciji o odnosu fizičke aktivnosti i raka, američki Nacionalni institut za rak (National Cancer Institute - NCI) navodi da ljudi koji su fizički najaktivniji imaju 12-21% manji rizik da obole od nekih vrsta raka u odnosu na one koji su najmanje aktivni. 

Osim toga, iako je manje istraživanja o sjedilačkom ponašanju i riziku od raka nego o fizičkoj aktivnosti i mogućnosti obolijevanja od raka, sjedilačko ponašanje - sjedenje, poluležanje ili ležanje tijekom dužeg vremenskog razdoblja (osim za vrijeme spavanja) može također biti povezano s povećanim rizikom od nekih vrsta raka, piše NCI.

Prema Stručnom izvještaju iz 2018. o fizičkoj aktivnosti i riziku od raka, koji je objavio Svjetski međunarodni fond za istraživanje raka (the World Cancer Research Fund International), istraživačka mreža sa sjedištem u Londonu koja ispituje kako ishrana, težina i fizička aktivnost utječu na rizik razvoja i preživljavanja raka, postoje jaki dokazi da fizička aktivnost smanjuje rizik od raka debelog crijeva, grudi (poslije menopauze) i endometrija, kao i da upražnjavanje fizičke aktivnosti većeg intenziteta smanjuje rizik od raka dojke prije i poslije menopauze.

Image

Snimka zaslona iz sažetka Stručnog izvješća 2018. o fizičkoj aktivnosti i riziku od raka, snimljena 6. veljače 2023.

Prema Europskom kodeksu protiv raka (ECAC) – skupu od 12 preporuka (arhivirano ovdje) koje je razvila Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), na inicijativu Europske komisije – pridržavanje ovih preporuka može spriječiti ili izbjeći gotovo polovicu svih smrtnih slučajeva od raka u Europi.

Preporuke uključuju izbjegavanje pušenja i izloženosti duhanskom dimu, održavanje zdrave tjelesne težine, redovitu tjelesnu aktivnost, zdravu prehranu (cjelovite žitarice, povrće i voće, ograničavanje unosa šećera i masti, crvenog mesa i hrane s visokim udjelom soli, te izbjegavanje prerađenog mesa), prestanak ili ograničavanje konzumacije alkohola, izbjegavanje sunčevog zračenja i korištenje zaštite od sunca, izbjegavanje kancerogenih tvari na radnom mjestu, smanjenje izloženosti zračenju, dojenje djece ako je moguće, cijepljenje djece protiv hepatitisa B i HPV-a, te sudjelovanje u organiziranim programima probira raka debelog crijeva, dojke i vrata maternice.

Više AFP-ovih provjera činjenica o zdravlju možete pronaći ovdje.