Hrvatski čelnici imali su ovlasti potpisati Ugovor o pridruživanju EU, a referendum o pristupanju bio je legalan i u skladu s Ustavom

"Bivša premijerka Jadranka Kosor i bivši predsjednik RH Ivo Josipović, dana 9. prosinca 2011. godine, za vrijeme summita u Bruxellesu, potpisali su takozvani mali ustav EU, odnosno Lisabonski sporazum", tvrdio je korisnik Facebooka u objavi od 6. svibnja 2025.

Prema tvrdnjama korisnika, potpisivanje ugovora bilo je protivno članku 135. Ustava Republike Hrvatske, koji zabranjuje nadnacionalno udruživanje bez prethodnog održavanja narodnog referenduma. Nadalje tvrdi da je i referendum, koji je održan naknadno, bio nezakonit zbog stotina tisuća viška birača u registru. "Nezakonito smo u EU i imamo zakonsko pravo izaći iz nje", napisao je korisnik.

Tvrdnja, koja je podijeljena više od 190 puta, objavljena je uoči lokalnih izbora u Hrvatskoj, gdje je većina stranaka imala proeuropske stavove, a bivši predsjednik i premijerka, spomenuti u objavi, dolaze iz dviju najvećih hrvatskih stranaka – Josipović iz umjereno lijevog SDP-a, a Kosor iz desnog HDZ-a.

Mnogi komentatori ove objave očito su povjerovali tvrdnji i izrazili ogorčenje. "Kupoprodajni ugovor", rekao je jedan od njih. "Tko će pisati tužbu", pitao je drugi. "Apsolutno treba izaći iz svih sporazuma iz svih sotonističkih zamki", poručio je treći.

Međutim, tvrdnje su netočne. Josipović i Kosor nisu potpisali Lisabonski ugovor, već Ugovor o pristupanju. Ustavni sud ocijenio je zakonitost referenduma i odbacio sve pritužbe, utvrdivši da je održan zakonito i u skladu s Ustavom. Pravni stručnjak pojasnio je za AFP da je potpisivanje Ugovora o pristupanju provedeno zakonito i u okviru ovlasti tadašnjih predsjednika i premijerke, te da je to bio samo jedan od koraka u procesu pristupanja, koji ne bi mogao biti dovršen bez ispunjavanja svih ustavnih uvjeta.

Image

Snimke zaslona netočnih objava na Facebooku, preuzete 26. svibnja 2025.

Ista tvrdnja kruži u raznim oblicima još od održavanja narodnog referenduma 22. siječnja 2012. (arhivirano ovdje). Korištenjem naprednog pretraživanja interneta, AFP je pronašao najraniju verziju ove konkretne formulacije te tvrdnje, objavljenu u svibnju 2016. 

Potpisivanje nije imalo obvezujući učinak

Točno je da su tadašnji predsjednik Ivo Josipović i premijerka Jadranka Kosor sudjelovali na svečanosti potpisivanja tijekom sjednice Europskog vijeća u Bruxellesu 9. prosinca 2011. godine. Međutim, nisu potpisali Lisabonski ugovor, kako to tvrde objave, već Ugovor o pristupanju.

U netočnim objavama na Facebooku tvrdi se da je potpisivanje Ugovora provedeno nezakonito, uz pozivanje na članak 135. Ustava Republike Hrvatske (arhivirano ovdje), prema kojem se "odluka o pristupanju donosi na referendumu većinom glasova birača koji su pristupili referendumu", pa se stoga navodu da potpisivanje nije moglo biti provedeno bez prethodnog referenduma.

Međutim, stručnjak za ustavno pravo Matija Miloš s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci izjavio je za AFP u e-poruci 21. svibnja da potpisi čelnika izvršne vlasti nisu dovoljni da međunarodni ugovor stupi na snagu.

Image

Snimka zaslona članka 135. Ustava Republike Hrvatske, preuzeta 26. svibnja 2025.

"Takav ugovor mora se, po našem pravu, prihvatiti u Hrvatskom saboru, jer uključuje prijenos suverenih ovlasti na Uniju", rekao je Miloš. "Dakle, kada je Sporazum o pridruživanju potpisan, označio je samo završetak postupka pregovora o ulasku Hrvatske u Uniju."

Miloš je dodatno pojasnio postupak pristupanja u skladu s Ustavom – sljedeći je korak bila "prethodna odluka" Sabora, donesena 23. prosinca 2011., nakon koje je Sabor istoga dana raspisao narodni referendum.

Referendum je održan 22. siječnja 2012., a 66,27 % birača glasovalo je za pristupanje Europskoj uniji. Ustavni sud je pozvan da ocijeni njegovu zakonitost i ustavnost, te je zaključio da je referendum u potpunosti u skladu s Ustavom. Rok za pritužbe istekao je 5. ožujka 2012., a Ustavni sud je odbacio 22 pritužbe, utvrdivši da nisu osnovane ili dopuštene.

"Referendum se svakako moralo održati", rekao je Miloš. "Nakon tog referenduma, Sabor je imao ovlast ratificirati Ugovor o pristupanju dvotrećinskom većinom, što je i napravio." Odluka je donesena jednoglasno na saborskoj sjednici 9. ožujka 2012., a Ugovor je istoga dana potpisao predsjednik Josipović.

"Da je Sabor odbio prethodnu odluku o pristupanju, postupak se ne bi završio i nikada ne bismo ušli u Uniju", rekao je Miloš. "Da su građani na referendumu bili protiv, postupak se opet ne bi završio i ne bismo ušli u Uniju. Dakle, samo potpisivanje Ugovora o pristupanju nije imalo apsolutno nikakav obvezujući efekt, jer taj ugovor nije mogao stupiti na snagu prije nego što na njega pristanu, ne samo Republika Hrvatska, već sve članice Europske unije."

Miloš je naglasio da za samo potpisivanje Ugovora nije bio potreban referendum, jer potpisivanje samo po sebi ne podrazumijeva prijenos suverenih ovlasti. "Konačno, Republika Hrvatska po Ustavu smije prenositi suverene ovlasti i pridržava pravo vratiti ih. Tako Hrvatska i dalje može izaći iz Unije ako tako odluči, nema to nikakve veze s potpisivanjem Ugovora o pristupanju."

Registar birača nije bio bitan

Jedna od tvrdnji u objavama na Facebooku jest da je referendum bio nezakonit jer je u registru birača bilo oko 600.000 "viška birača". Ta tvrdnja je netočna, budući da je Ustavni sud odlučivao o referendumu i utvrdio da je proveden zakonito.

Tvrdnja o prekomjernom broju birača temelji se na činjenici da je sljedeća Vlada, izabrana u prosincu 2012., u travnju 2013. provela reviziju registra birača uoči prvih hrvatskih izbora za Europski parlament. Registar je tada imao 763.814 birača manje nego u siječnju 2012., nakon što su uklonjeni preminuli, osobe bez važeće osobne iskaznice i oni koji ne žive u Hrvatskoj.

Međutim, broj registriranih birača nije imao utjecaja na ishod referenduma o pristupanju, jer njegov rezultat nije ovisio o izlaznosti. Ustav zahtijeva da većina danih glasova bude za, i referendum bi bio valjan čak i da je samo jedan glasač izašao i zaokružio "za".

Prema podacima Državnog izbornog povjerenstva (DIP), na referendumu je glasovalo ukupno 1,96 milijuna birača od ukupno 4,5 milijuna registriranih (43,68 %). Ukupno 1,3 milijuna birača glasalo je za pristupanje, a 649.490 protiv. Kako je tada istaknuo politički analitičar Krešimir Macan, rezultati referenduma su se podudarali s tadašnjim ispitivanjima javnog mnijenja, a napuhani registar birača samo je smanjio prividnu izlaznost. Prema Macanu, stvarna izlaznost birača vjerojatno je bila viša od 50 %.