Nema podataka o masovnim ljetovanjima radnika u Dubrovniku za vrijeme Jugoslavije

"Godina je otprilike 1975., a radnici se vraćaju autobusima s ljetovanja u Dubrovniku... zamislite radnici su ljetovali u Dubrovniku... mračni komunizam", piše u tekstu slike na Hrvatskom podijeljene u objavi na Facebooku 12. lipnja 2025.

Crno-bijela fotografija prikazuje kolonu starih autobusa na cesti iznad dubrovačke povijesne jezgre. U nekim objavama nalaze se verzije fotografije koje imaju grb Jugoslavije u donjem desnom kutu, dok je u drugima prikazana slika s komunističkom zvijezdom s čekićem i srpom.

Od kada je objavljena, fotografija je podijeljena više od 1.500 puta i prikupila je više od 26.000 lajkova. Mnogi komentatori izrazili su nostalgične osjećaje prema Jugoslaviji, vjerujući da je prijašnje uređenje bilo povoljnije za običnog radnika.

"I imali smo sve", napisao je jedan komentator. "Bila je to mnogo pravednija država, brinula je o svojim radnicima", rekao je drugi. "Samo budale ne mogu i neće shvatiti kakva je to zemlja bila", dodao je treći.

Tvrdnje o lakšem pristupu ljetovanju dio su šireg narativa jugonostalgije i romantizacije života u socijalizmu prisutnih u svim bivšim jugoslavenskim državama. Tvrdnje o ljetovanjima posebno su prihvaćene u Hrvatskoj, gdje si veliki dio građana – njih 42% u 2023. godini – više ne može priuštiti tjedan dana godišnjeg odmora izvan mjesta stanovanja (arhivirano ovdje). Istovremeno, povećana potražnja stranih turista podiže cijene svega, uključujući i namirnica (arhivirano ovdje).

Međutim, viralna fotografija ne prikazuje autobuse pune radnika koji se vraćaju s odmora u Dubrovniku, već flotu autobusa turističke agencije Atlas. Povjesničari su za AFP izjavili da je, iako su u Jugoslaviji postojala odmarališta namijenjena tvorničkim radnicima, Dubrovnik i tada bio elitna destinacija za odmor, rezervirana za vojne časnike, strane dužnosnike i političku elitu. Ne postoje zapisi o radničkim odmaralištima ili masovnim radničkim ljetovanjima u tom gradu tijekom tog razdoblja.

Image

Snimke zaslona netočnih objava na Facebooku, preuzete 25. lipnja 2025. Sliku je crvenom bojom prekrižio AFP

Fotografija prikazuje flotu autobusa turističke tvrtke

Obrnuto pretraživanje fotografije podijeljene u Facebook objavama dovelo je AFP do nekoliko drugih primjera iste fotografije, uključujući članak iz 2018. godine dubrovačkog novinara Vedrana Salvije, u kojem se navodi da je fotografija nastala 1960-ih i da se radi o promotivnom snimku nove flote autobusa Setra turističke agencije Atlas (arhivirano ovdje). U telefonskom razgovoru s AFP-om 16. lipnja 2025. Salvia je rekao kako mu je izvor fotografije otkrio jedan od povjesničara turizma iz Dubrovnika.

Fotografija je bila i dio postave izložbe starih vozila muzeja Ferdinand Budicki, a objavljena je i na njihovoj Facebook stranici 2016. godine, uz tvrdnju da prikazuje autobuse Atlasove flote Setra S10, fotografirane 1964. godine. Osnivač muzeja, Valentino Valjak, rekao je u telefonskom razgovoru za AFP 25. lipnja 2025. da mu izvor fotografije nije poznat, ali da je kompozicija u skladu s promotivnim snimkama flote autobusa, napominjući da je razmak između autobusa premalen da bi bili u pokretu.

Fotografija se također pojavljuje u monografiji "Atlas, pet slova koja život znače", koju je napisao pokojni dubrovački povjesničar turizma Lukša Lucianović (arhivirano ovdje). Antikvarijat Biblos dostavio je AFP-u fotografiju stranice na kojoj se vidi predmetna fotografija, jasno označena kao "Atlasova cestovna flota" (tvrtka je imala i flotu brodova).

Image

Slika dijela stranice monografije "Atlas, pet slova koje život znače" Lukše Lucianovića, uslikana 26. lipnja 2025. Fotografiju je AFP-u ustupio Antikvarijat Biblos

AFP je pronašao i drugu fotografiju iste kolone autobusa, također snimljenu na lokaciji blizu Dubrovnika, na forumu ljubitelja autobusa u temi posvećenoj Atlasovim autobusima, s istim četirima vozila Setra S10 na čelu. I na toj fotografiji autobusi su vrlo blizu jedan drugome, što upućuje na to da ne voze.

Nema zapisa o organiziranim radničkim ljetovanjima u Dubrovniku

Jedan od čestih narativa među jugonostalgičnim skupinama jest da su "obični radnici mogli ljetovati na moru" tijekom socijalizma. Iako je to djelomično točno, to nije uključivalo Dubrovnik, koji je i u Jugoslaviji većini domaćih turista bio preskup.

Prema povjesničaru Igoru Dudi s pulskog sveučilišta, jugoslavenska država i radnički kolektivi su 1950-ih i 1960-ih gradili radnička odmarališta za ljetovanje industrijskih radnika, što je tada bio nov koncept (arhivirano ovdje). No, već sredinom šezdesetih broj stranih turista premašio je rast domaćeg turizma.

Jedino državno odmaralište u Dubrovniku, Kupari, bilo je pod upravom Jugoslavenske narodne armije (JNA) i namijenjeno visokim časnicima i imućnijim gostima.

"Dubrovnik nije bio tipično odredište za masovni radnički turizam u vrijeme socijalističke Jugoslavije", izjavila je povjesničarka Marija Benić Penava sa Sveučilišta u Dubrovniku za AFP u e-mailu od 17. lipnja 2025. "Grad je imao imidž elitnijeg odredišta, s naglaskom na kulturni, kongresni i inozemni turizam, dok su kapaciteti za smještaj običnih radnika bili vrlo ograničeni. Kompleks Kupari bio je prvenstveno namijenjen visokim časnicima i drugim privilegiranim skupinama."

Povjesničarka Ana Rajković Pejić, autorica knjige o radničkoj kulturi u socijalističkoj Jugoslaviji "Plave kute idu na more", rekla je za AFP u e-mailu od 17. lipnja 2025. da su radnici doista putovali na ljetovanja autobusima u velikom broju. "Međutim, tijekom svojeg istraživanja nisam naišla na podatke da su putovali u Dubrovnik", kazala je Rajković Pejić.

Iako su si radnici teoretski mogli priuštiti odmor u odmaralištu svoje firme, dostupnost kreveta ovisila je od tvrtke do tvrtke, i nisu sve imale dovoljne kapacitete da prime sve zaposlenike. Kako pokazuje i televizijski prilog iz 1969. godine, mnogi radnici i dalje su bili presiromašni za ljetovanje na moru, te si to nisu mogli priuštiti čak ni uz povoljnije cijene radničkih odmarališta (arhivirano ovdje).

Stoga su sugestije iz objava na društvenim mrežama da su radnici u socijalističkoj Jugoslaviji imali viši životni standard također zavaravajuće.

Iako su osobna sjećanja na Jugoslaviju često ispunjena dojmovima o boljem životnom standardu i ravnopravnijim prihodima, gospodarski uzlet Jugoslavije 1960-ih i 1970-ih bio je uvelike potaknut inozemnim kreditima, koji su postali neodrživi početkom 1980-ih (arhivirano ovdje).

Početkom osamdesetih, građani Jugoslavije suočili su se sa štednjama goriva i električne energije te nestašicama kave, čokolade, deterdženata i drugih proizvoda (arhivirano ovdje), dok su inozemni vjerovnici zahtijevali zatvaranje nesolventnih banaka i neprofitabilnih poduzeća.