Nije točno da oporbene političke stranke samo u Srbiji odbijaju sudjelovati na izborima

"Mi u Srbiji imamo najmanje dve svetske ekskluzive u političkom smislu," napisala je u objavi na platformi X 5. veljače 2025. bivša premijerka Vlade Srbije, predsjednica Skupštine i članica SNS-a Ana Brnabić. "Prvo je da jedini na čitavom svetu imamo opoziciju koja ne želi izbore," dodala je. Provladini mediji i tabloidi brzo su prenijeli tekst objave bez ikakvog dodatnog konteksta, na primjer ovdje, ovdje, ovdje i na stranici RT Balkan.

Ubrzo nakon što je objava napravljena na profilu Ane Brnabić, ispod nje je dodana "bilješka zajednice," kratak tekst kojeg neki korisnici platforme X pišu i glasaju da se doda ispod objava za koje im se čini da nedostaju informacije ili kontekst, kao i kada se iznose netočne tvrdnje. "Slobodni mediji i onemogućavanje izborne krađe i prevare su preduslov za održavanje izbora," piše u bilješci, uz poveznicu na rezoluciju usvojenu u veljači 2024. u Europskom parlamentu prema kojoj "izbori u Srbiji 17. decembra 2023. nisu održani u pravednim uslovima" (arhivirano je ovdje).

Pitanje raspisivanja izvanrednih izbora postavlja se u kontekstu političke krize i masovnih prosvjeda širom Srbije koje predvode studenti već tri mjeseca otkako je 15 ljudi ubijeno a dvoje teško povrijeđeno u padu rekonstruirane nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu (arhivirano je ovdje i ovdje). Mogućnost izlaska na birališta spomenuo je Vučić nakon što je Vlada Srbije pala 28. siječnja 2025. kada je premijer Miloš Vučević najavio da podnosi ostavku. Međutim, oporbene stranke su se suprotstavile toj ideji, pozivajući prije svega na formiranje prijelazne vlade koja bi omogućila "fer i slobodne izbore."

Bojkot izbora nije nov u Srbiji, ali nije ni jedinstven u svijetu.

Image

Snimka zaslona objave Ane Brnabić na platformi X od 12. veljače 2025.

"Bojkoti izbora su relativno česti događaji," rekao je za AFP Činjenice u elektroničkoj poruci 11. veljače 2025. Sebastian van Baalen, izvanredni profesor na Odjelu za proučavanje mira i sukoba Sveučilišta Upsala i glavni istraživač projekta "Bojkotirati ili ne? Objašnjavanje efikasnosti bojkota izbora" (arhivirano je ovdje).

Navodeći podatke iz baze NELDA (Nacionalni izbori u demokracijama i autokracijama), on kaže da su prema jednoj procjeni "barem neke oporbene stranke ili kandidati bojkotirali 12% parlamentarnih i predsjedničkih izbora širom svijeta u periodu od 1945. do 2020.," odnosno 507 od 4.158 izbora.

"Udio izbora koji se bojkotiraju je relativno stabilan tijekom vremena, iako je ukupan broj izbora značajno porastao od 1945.," dodao je van Baalen.

Pretraživanje podataka o bojkotu izbora pokazuje da je nekoliko stručnjaka već pisalo o toj temi.

"Bojkoti izbora postali su događaj koji se ponavlja u novinskim izvještajima iz cijelog svijeta: Etiopije, Egipta, Kosova i Venecuele, a popis nastavlja rasti," piše u ovom članku iz 2014. (arhivirano je ovdje). Autor, dr Ian Smith, Direktor programa za međunarodne odnose na Sveučilištu Saint Mari's u Teksasu, rekao je u elektroničkoj poruci za AFP Činjenice 11. veljače 2025. da nije "vidio nijedan pokazatelj da je taj trend uopće usporio, a u stvari bojkoti su možda postali češći kako se izbori provode u neliberalnim demokracijama i konkurentnim autoritarnim vladama širom svijeta."

U ovom članku iz 2012. godine navedeno je da su "tijekom proteklih desetljeća, arapske politike bile svjedoci određenog stupnja političkog otvaranja i poboljšanja, ponovnog aktiviranja ili pukog stvaranja formalnih političkih institucija" i da je u tom kontekstu bojkot postao alat za političku aktivnost "između formalnih i neformalnih mehanizama." Prema navedenim podacima, između 1971. i 2005. godine "bojkot je bio češći u arapskom svijetu nego u zapadnim državama" (arhivirano je ovdje).

Glavna zajednička karakteristika bojkota su "takozvani hibridni režimi, koji prikazuju znakove demokracije i autoritarnosti," rekao je Ian Smith za AFP. Bojkote "zaista ne viđamo u Zapadnoj Europi (ili Sjevernoj Americi). U pravilu, konsolidirane demokracije neće imati bojkot izbora. Srbija (i SRJ/Srbija i Crna Gora prije nje) svakako ima povijest bojkota još od raspada Jugoslavije, ali bojkota je bilo i u Poljskoj, Albaniji, (Sjevernoj) Makedoniji, Moldaviji, Ukrajini i Bjelorusiji. Ključno je da bojkoti prate lokaciju nekonsolidiranih demokracija ili drugih višestranačkih izbornih režima koji nemaju konsolidiranu demokraciju," dodao je.

Napredno pretraživanje po ključnim riječima za vijesti o oporbenim strankama i bojkotu izbora dovela je do nekoliko slučajeva samo u 2024. godini: u Čadu za predsjedničke i parlamentarne izbore, u Bangladešu i u Azerbajdžanu po šesti put uz bojkot dvije najveće oporbene stranke (arhivirano je ovdje i ovdje).

U tim slučajevima oporba je opravdala pozive na bojkot i odbijanje sudjelovanja rekavši da nisu postojali uvjeti za slobodne izbore.

Oporba u Čadu bojkotirala je predsjedničke izbore u svibnju 2024., a potom i lokalne i parlamentarne u prosincu iste godine. Izbori su trebali "legitimirati vlast koja nalikuje na dinastiju i koja se suočava s ogromnim prosvjedima kako unutar tako i izvan zemlje," rekao je AFP-u u prosincu 2024. profesor Ahmat Mahamat Hasan, stručnjak za ustavno pravo na Sveučilištu u N'Djameni. "Predlagati kandidate na izborima koji su unaprijed izgubljeni znači podržati vladu koja (tako) želi dobiti legitimitet," rekao je glasnogovornik oporbene koalicije GCAP.

U Bangladešu, oporba je u siječnju 2024. bojkotirala izbore tvrdeći da glasanje "nije bilo ni slobodno ni pošteno." Premijerka Sheik Hasina podnijela je ostavku nekoliko mjeseci kasnije, nakon 15 godina vladavine, i pobjegla iz zemlje nakon višetjednih masovnih i krvavih prosvjeda.

Predsjedničkim izborima u Azerbajdžanu u veljači 2024. "nedostajao je istinski pluralizam dok su kritični glasovi stalno gušeni," naveo je OEBS u svom izvještaju, ukazujući na nedavno jačanje "dugotrajnih ograničenja slobode udruživanja i izražavanja" (arhivirano je ovdje).

"Bojkoti izbora dešavali su se u svim tipovima režima. Međutim, oni su daleko češći u izbornim autokracijama i zatvorenim autokracijama, režimima u kojima se oporba ne može ravnopravno natjecati s aktualnom vladom i često ima malo političke moći koju bi mogla izgubiti. Oporbene stranke u izbornim demokracijama i liberalnim demokracijama imaju manje razloga za bojkot izbora, a više za izgubiti," rekao je Sebastian van Baalen za AFP.

On je rekao da još uvijek nema mnogo podataka o bojkotu i razlozima političkih stranaka, ali "generalno možemo identificirati nekoliko uobičajenih motiva: 1) bojkot oporbenih stranaka koje se boje da će izborna prijevara biti prevelika da bi sudjelovanje bilo smisleno, 2) bojkot manjih separatističkih stranaka koje ga koriste da odbace prevlast države," a da postojeća istraživanja pokazuju da bojkot više koriste popularne stranke, "ukazujući na to da bojkote prvenstveno ne koriste stranke koje su 'nezadovoljni gubitnici'," dodao je van Baalen.

Prema Ianu Smithu, većina bojkota "je čin prosvjeda protiv onoga što se doživljava kao nepošteno i nepobjedivo nadmetanje."

"Opća ideja je skrenuti pažnju na proces i često pomaže da se od promatrača izbora dobije nepovoljan izvještaj o kvaliteti izbora.  Drugi razlog može biti prikrivanje slabosti ili podjela u oporbenim strankama. Često se može biti lakše dogovoriti o bojkotu nego o zajedničkoj platformi," dodao je, navodeći primjer Venecuele 2005. i primjer strategije Hamasa koji je bojkotirao izbore 1996., a pobijedio deset godina kasnije.

Bojkot izbora u Srbiji

U Srbiji bojkot izbora nije rijedak događaj. Kako podsjeća Insajder, od 1997. do 2024. zabilježen je pet puta (arhivirano je ovdje). Bojkot je doveo do poništavanja predsjedničkih izbora 2002. i 2003. jer je izlaznost bila ispod zakonskog minimuma od 50 posto. Dio oporbe je bojkotirao republičke i lokalne izbore zbog izbornih uvjeta 1997., 2020. i 2024. godine. Promatračka misija Crte ocijenila je da je 2020. "bio najlošiji izborni proces koji je do sada promatrala" (arhivirano je ovdje).

Na izbore je tada izašlo manje od 50% glasača i pored manjinskih stranaka, samo SNS (s oko 60% glasova), SPS i stranka Aleksandra Šapića prošle su cenzus. Zbog nedostatka legitimiteta izbornog procesa i nove vlade, novi izvanredni izbori organizirani su 2022. godine, ovog puta bez bojkota oporbe. Lista predsjednika Srbije tada je dobila oko 43%, a sedam stranaka (uz pet stranaka manjina) ušlo je u Skupštinu (arhivirano je ovdje). Te godine je promatračka misija CRTA zabilježila "skoro potpuno odsustvo predstavnika opozicije iz nacionalnih medija, zloupotrebu institucionalnih prednosti vladajuće većine, kao i učestale građanske prosvjede širom Srbije" (arhivirano je ovdje).

Dvadeset mjeseci kasnije, 17. prosinca 2023., održani su novi izvanredni parlamentarni izbori uz lokalne izbore, na kojima je opet pobijedio SNS Aleksandra Vučića. "Optužbe za izbornu krađu od oporbenih stranaka i civilnog društva dovele su do nezapamćene međunarodne kritike srpske demokracije," piše u izvještaju Fondacije Friedrich Ebert Stiftung (arhivirano je ovdje).

U odluci usvojenoj u veljači 2024., Europski parlament je rekao da su "zbog uporne i sistematske zloupotrebe institucija i medija od strane službenika" ti izbori "pali 'ispod očekivanih standarda za zemlju kandidata za EU'" (arhivirano je ovdje).

Oporbena koalicija Srbija protiv nasilja (SPN) optužila je vlasti za navodno prekrajanje rezultata, pogotovo na beogradskim izborima, i tražila je poništenje glasanja. Tjednima su nakon toga održavani prosvjedi.

Dio oporbe ponovno je bojkotirao lokalne izbore u lipnju 2024., a izvještaj ODIHR-a naveo je brojne probleme u provođenju kampanje i glasanja, ukazujući da su izbori "ugroženi neravnopravnim uvijetima (arhivirano je ovdje).

"Percepcija je da nema uslova za fer izbore," rekla je u telefonskom razgovoru s AFP Činjenice 10. veljače 2025. Jelena Vasiljević, viša znanstvena suradnica Instituta za filozofiju i društvenu teoriju. Rekla je da nije samo do procesa glasanja, već i do "ukupnih uslova i atmosfere" prije izbora, navodeći primjer neriješenih problema s popisom birača i nedostatka slobode medija.

"Imamo uzurpaciju javnog servisa i dominaciju privatnih medija," rekla je Vasiljević, pozivajući se na analize koje pokazuju da je predsjednik Srbije sveprisutan u medijima.

Nova vlada, izbori do svibnja ili prijelazna vlada

Premijer Miloš Vučević podnio je ostavku 28. siječnja 2025. zbog još jednog napada na studente u kojem je jedna studentica teško povrijeđena. "Smatramo da smo objektivno odgovorni za ono što se desilo i stoga podnosimo ostavke," rekao je Vučević sutradan (arhivirano je ovdje). Kasnije tog dana je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić rekao na konferenciji za novinare da će, ako se ne formira nova vlada, biti raspisani izbori (arhivirano je ovdje). Potom je 6. veljače ponovio da bi Skupština trebalo usvojiti ostavke Vlade i Miloša Vučevića... i da, ukoliko se u narednih tridesetak dana ne formira vlada, "to znači da bi nam izbori bili najvjerojatnije početkom maja. To su dve opcije, jedine moguće," rekao je na RTS-u (arhivirano je ovdje). On je u više navrata odbacio zahtjev oporbe za formiranjem prijelazne vlade na primjer na skupu u Trsteniku i tijekom posjete Rasinskom okrugu (arhivirano je ovdje i ovdje).

Međutim, oporbene stranke, organizacije civilnog društva i stručnjaciodbacili su i kritizirali mogućnost raspisivanja izvanrednih izbora. Neki su i najavili da neće ni sudjelovati u radu Skupštine.

"Izbori nisu tema. Tema su zahtevi studenata," izjavila je potpredsjednica Stranke slobode i pravde Marinika Tepić u odgovoru Ani Brnabić 5. veljače 2025. "Naravno da biste se vi igrali lažnih izbora da ih opet lažirate i pokradete," dodala je.

"Jedini garant da će se u Srbiji vratiti normalnost jeste potpuno razvlašćivanje Vučićevog režima, a prvi korak je ispunjenje studentskih zahteva. Rešenje nije ni Vučićeva nova vlada, ni SNS prevarantski izbori, već prelazna vlada," izjavio je 30. siječnja 2025. Radomir Lazović iz Zeleno-lijeve fronte (arhivirano je ovdje).

Malo prije toga ZLF je javio da je prijelazna vlada neophodna da bi se, između ostalog, "obezbedila sloboda medija" i "napravili uslovi za slobodne i fer izbore," i objavio da ta stranka "neće dalje učestovati u Radnoj grupi za unapređenje izbornog procesa, zato što očigledno ne postoji volja režima da se sprovede revizija biračkog spiska i unaprede izborni uslovi" (arhivirano je ovdje i ovdje).

Druge oporbene stranke su se također suprotstavile ideji novih izvanrednih izbora, rekaviši da je prijelazna vlada jedini način da se izađe iz trenutačne političke krize.

"Samo takva prelazna vlada može obezbediti da se vrati poverenje u institucije, sprovedu neophodne istrage u slučaju pada nadstrešnice u Novom Sadu, ali i nasilničkih napada na studente i druge građane u protestnim dešavanjima, te obezbede nakon toga uslovi za fer i slobodne izbore nakon kojih će radikali završiti u neslavnoj istoriji," priopćio je Pokret slobodnih građana 28. siječnja 2025.

Na sjednici Predsjedništva Nove Demokratske Stranke Srbije (Novi DSS) 29. siječnja 2025. doneseni su slični zaključci, te da "slobodnih izbora ne može biti ako opozicija ne učestvuje u njihovoj organizaciji odnosno ako se ne formira prelazna vlada koja bi stvorila uslove za njihovo održavanje."

Zasad se ne može reći hoće li doći do bojkota izbora s obzirom na to da se još ne zna ni hoće li ih biti. Međutim, "trenutno imamo atmosferu velikog bojkota institucija. Priča se o generalnom štrajku, iako do toga još nismo došli. Na talasu toga može da bude ponovo bojkot" izbora, rekla je Jelena Vasiljević. "Nalazimo se u akutnoj društvenoj krizi, (to) može da bude argument za" bojkot.

Brnabić je u istoj objavi tvrdila da je druga "ekskluziva" u Srbiji da opozicija smatra predsjednika Aleksandra Vučića istovremeno "krivim za sve" a "nenadležnim." Riječ je o tome da studenti odbijaju dijalog s predsjednikom, ponavljajući da on nije nadležan za rješavanje njihovih zahtjeva. "U vezi sa pozivanjem na član 111. ustava, smatramo da pomenuta institucija od početka studentskih blokada radi na svemu osim postizanju državnog jedinstva i ne vidimo nikakvu naznaku da će se u tom pogledu nešto promeniti," izjavili su, na primjer, studenti beogradskog Pravnog fakulteta u blokadi (arhivirano je ovdje).