Srpski predsjednik Vučić negira povijest napada na novinare u Srbiji

"Želim građanima da ukažem na jednu stvar koja se u Srbiji nije događala u prethodnih trideset godina. Ne 30, bogami 35. Nikada se nije dogodilo ono što se događalo sinoć i preksinoć Branki Lazić u Zaječaru, a posebno Dragani Ćendić u Kosjeriću," rekao je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u intervjuu za RTS (arhivirano je ovdje – 11:22 minuta emisije).

Njegova izjava odnosi se na incidente tijekom izbornog dana na lokalnim izborima u Kosjeriću i Zaječaru 8. lipnja 2025., kada su, između ostalih, napadnute novinarke provladinog tabloida Informer.

Prema saopćenju Ministarstva informiranja, novinarka Dragana Ćendić bila je izložena "verbalnom i fizičkom napadu." Ona je za Euronews Srbija rekla da je "dok je izlazila iz zgrade opštinske uprave, bila 'izložena verbalnim uvredama, pljuvačini i napadu'" građana okupljenih ispred sjedišta gradske izborne komisije, te da joj je jedan muškarac pokušao oteti mobitel i udario ju u rame, dok ju je drugi napadač ošamario.

Regionalna informativna novinska agencija RINA objavila je snimku incidenta na svom Instagram profilu, ali se na njemu ne može jasno vidjeti što se točno dogodilo. Dvije osobe su uhićene zbog tog napada.

Ipak, tvrdnja da se takav ili sličan napad na novinare nije dogodio u posljednjih 35 godina nije točna, što potvrđuju brojni dokumentirani slučajevi napada, prijetnji i ubojstava novinara u Srbiji.

Image

Snimka zaslona gostovanja Aleksandra Vučića u emisiji Oko RTS-a 10. lipnja 2025.

Više napada u Kosjeriću i Zaječaru 

Novinarke Informera nisu bile jedine kojima je tijekom izbornog dana bilo onemogućeno da nesmetano izvještavaju o lokalnim izborima u Kosjeriću i Zaječaru i te napade su osudila novinarska udruženja.

Osim napada na Draganu Ćendić, Udruženje novinara Srbije (UNS) osudilo je i "napade i vređanje ekipa Novosti, ALO-a, Tanjuga, Glasa zapadne Serbije i televizija Prva, Pink, Njuzmaks Balkan i Studio B."

Kako navodi Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS), tog dana zabilježeno je još napada na novinare. NUNS je osudio te incidente, poručivši da je "zastrašivanje i ometanje novinara tokom izbornog dana nedopustivo."

U noći između 8. i 9. lipnja, novinar dnevnog lista Danas Uglješa Bokić spriječen je da izvještava ispred prostorija Srpske napredne stranke u Novom Sadu. Nakon što je pokušao fotografirati načelnika Policijske uprave Novi Sad Nevenka Marića, Bokića su verbalno onemogućavale i fizički gurale nepoznate osobe koje su odbile biti legitimirane, a nije utvrđeno jesu li u pitanju pripadnici policije ili civili.

Novinarki tjednika Vreme, Tijani Stanić, izbušene su dvije gume na automobilu i razbijeni retrovizori u Kosjeriću. Incident se dogodio nakon što je tim tog tjednika snimao sumnjive aktivnosti u dvorištu lokalne tvrtke koja je prethodno označena kao mjesto mogućih nepravilnosti u izbornom procesu.

Fizički i verbalni napadi, kao i onemogućavanje rada novinara, zabilježeni su i tijekom predizborne kampanje.

Centar za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA) saopćio je da su njihovi promatrači registrirali 71 slučaj zastrašivanja i verbalnog i fizičkog nasilja nad opozicijskim aktivistima, novinarima i građanima (arhivirano je ovdje).

Što se dešavalo posljednjih 35 godina? 

Dan nakon predsjednikovog intervjua obilježena je 24. godišnjica ubojstva novinara za koje do danas nitko nije odgovarao.

Dopisnik Večernjih novosti Milan Pantić ubijen je 11. lipnja 2001. godine u ulazu zgrade u Jagodini u kojoj je živio s obitelji. Tri puta je udaren čvrstim predmetom u potiljak (poveznica je arhivirana ovdje).

Pantić je neposredno prije smrti najviše pisao o gospodarskom kriminalu, naročito o privatizaciji Jagodinske pivovare i Cementare u Popovcu, što se u javnosti i dalje smatra glavnim motivom za njegovo ubojstvo.

Ubojstvo Milana Pantića jedno je od tri nerasvijetljena ubojstva novinara u Srbiji u proteklih 35 godina.

Image

Prosvjed zbog oslobađajuće presude optuženima za ubojstvo Slavka Ćuruvije 5. veljače 2024. (AFP / Andrej ISAKOVIĆ)

Vlasnik listova "Dnevni telegraf" i "Evropljanin" i novinar Slavko Ćuruvija ubijen je 11. travnja 1999. godine s više hitaca ispred zgrade u Svetogorskoj ulici u Beogradu (arhivirano je ovdje).

Iako je taj slučaj jedini od ubojstava novinara u Srbiji koji je dospio pred sud, Žalbeni sud u Beogradu je 2024. godine pravomoćno oslobodio četvoricu bivših pripadnika Državne sigurnosti optuženih za njegovo ubojstvo. Nalogodavci nikada nisu identificirani, niti je istraga o njima ikada otvorena.

Ćuruvija je bio oštar kritičar vlasti Slobodana Miloševića, za što mnogi smatraju da je razlog zbog kog je ubijen. Nekoliko dana prije ubojstva, provladin tabloid Politika ekspres objavio je tekst pod naslovom "Ćuruvija dočekao bombe," u kojem je insinuirano da je podržavao NATO-vo bombardiranje Srbije i "izdao" zemlju. Tekst je potom u cijelosti pročitan u dnevniku RTS-a.

U vrijeme Ćuruvijinog ubojstva, ministar informiranja bio je Aleksandar Vučić.

Radislava Dada Vujasinović, novinarka tjednika "Duga," pronađena je mrtva 8. travnja 1994. godine u svom stanu u Novom Beogradu. Još uvijek nije utvrđeno je li riječ o samoubojstvu, ubojstvu ili nesretnom slučaju (arhivirano je ovdje).

Prvobitna službena verzija događaja bila je da je novinarka preminula od samoubojstva, pucnjem u grudi iz lovačke puške. Obitelj je osporavala službenu verziju smrti.

Nakon promjene vlasti, 2001. godine slučaj je ponovno otvoren kao sumnjiva smrt, s mogućnošću da je riječ o ubojstvu. Kasnije je Forenzički institut u Hagu zaključio da je smrt mogla nastupiti kao posljedica ubojstva, samoubojstva ili nesretnog slučaja.

Trideset jednu godinu kasnije, slučaj se nalazi u predistražnom postupku Višeg javnog tužiteljstva u Beogradu.

Vujasinović je izvještavala s ratišta i pisala o korupciji i organiziranom kriminalu. Za svoje ratne reportaže nagrađena je nagradom Udruženja novinara Srbije "Svetozar Marković."

U istom vremenskom okviru, kojeg predsjednik koristi kako bi istaknuo da se "nikada nije dogodilo" ono što se desilo novinarkama Informera 8. lipnja, pored tih slučajeva bilo je i više stotina napada na novinare.

Na primjer, novinaru Dejanu Anastasijeviću 14. travnja 2007. godine postavljena je ručna bomba "kašikara" na opšav prozora sobe u kojoj je spavao sa suprugom. Detonacija je oštetila prozor i fasadu oko njega, kao i putnička vozila parkirana ispred zgrade. Iako su šrapneli zasuli sobu stana u prizemlju, druga bomba nije eksplodirala i Anastasijevići pukom srećom nisu ozlijeđeni (arhivirano je ovdje).

Usprkos tadašnjem obećanju nadležnih da je riječ o "prioritetnom slučaju," nikada nije utvrđeno tko je postavio bombu. Anastasijević je preminuo 2019. godine, vjerujući da je bio meta zbog svojih svjedočenja pred Haškim tribunalom, o čemu je i javno pisao.

Image

Snimka zaslona naslova članka Dejana Anastasijevića u tjedniku Vreme od 11. lipnja 2025.

Još jedan primjer je i slučaj novinara Milana Jovanovića u Vrčinu, kojem je 12. prosinca 2018. godine zapaljena kuća. Na njegov dom bačeni su Molotovljevi kokteli, a počinitelji su pucali na vrata kako bi spriječili izlazak njega i njegove obitelji. Jovanović i njegova supruga uspjeli su se spasiti izlaskom kroz prozor, ali je njihova imovina, uključujući i automobil, potpuno izgorjela (arhivirano je ovdje).

Europska federacija novinara taj napad je direktno povezala s Jovanovićevim pisanjem o korupciji u općini Grocka (arhivirano je ovdje). Zbog poticanja na taj zločin, bivši predsjednik općine Dragoljub Simonović osuđen je na četiri godine zatvora. Osuđeni su i njegovi suučesnici, dok je izvršitelj Aleksandar Marinković i dalje u bijegu.

Porast broja fizičkih napada na novinare

Napadi na novinare u Srbiji nisu rijetkost. NUNS je od početka godine zabilježilo 125 napada i pritisaka na novinare i novinarke. Kako je za medije 22. svibnja rekla odvjetnica tog udruženja Marija Babić, novinari su godinama izloženi verbalnim prijetnjama, ali se u posljednje dvije godine primjećuje i porast fizičkih napada (arhivirano je ovdje).

"Njegov režim (Aleksandra Vučića) doprineo da je bezbednost novinara u poslednjoj deceniji drastično pogoršana i da iz meseca u mesec imamo napade, pritiske, pretnje na novinare," rekao je za AFP 11. lipnja 2025. Željko Bodrožić, predsjednik NUNS-a.

Udruženje novinara Srbije (UNS) od početka godine registriralo je 74 slučaja ugrožavanja novinara, što je za 17 više nego u istom periodu prošle godine (arhivirano je ovdje).

UNS posebno ističe podatak da je zabilježeno 16 fizičkih napada, čak 13 više nego prošle godine. Istaknuto je i da se veliki broj napada desio u prisustvu policije, ali bez njihove reakcije.

"U poslednjih par godina nekoliko novinarki i novinara moralo je da koristi mehanizme sigurnih kuća i da se sklanjaju iz Srbije zbog brutalnosti pretnji i napada na njih, naročito u proteklih godinu i po dana," rekao je za AFP 11. lipnja 2025. Veran Matić, predsjednik Asocijacije nezavisnih elektronskih medija.

Kako ističe Matić, koji je i član Stalne radne grupe za sigurnost novinara formirane 2017. godine, do procesuiranja odgovornih za napade na novinare dolazi u vrlo malom broju slučajeva.

"Više od polovine prijavljenih slučajeva ili bude odbačeno od strane tužilaštva ili suda kao neosnovane za krivično gonjenje po službenoj dužnosti, ili policija ne odgovara na urgencije tužilaštva za prikupljanjem dokaza," dodao je.

Prema podacima Višeg javnog tužiteljstva u periodu od 2016. do travnja 2025. godine prijavljeno je ukupno 614 slučajeva napada na novinare, a do sada je pravomoćno ili prvostupanjski riješeno 359 slučajeva, što je 58,47% ukupnog broja.

Međutim, kako ističe Matić, mnogi novinari i ne prijavljuju napade zbog nepovjerenja u institucije.

'Svakodnevni pozivi SOS telefona od početka prosvjeda'

Prema izvješćima domaćih i međunarodnih novinarskih organizacija, Srbija prednjači po broju napada na novinare, a istovremeno je na dnu ljestvice medijskih sloboda.

U najnovijem izvješću Reportera bez granica (RSF), kojeg prenosi NUNS, zaključuje se da, "kada je u pitanju sigurnost novinara i novinarki," oni se u Srbiji "i dalje ne osjećaju zaštićeno."

"Od 1. studenog prošle godine, novinarstvo u Srbiji nalazi se u spirali nasilja kakva nije viđena još od 1990-ih. Tijekom proteklih mjeseci, zabilježen je nagli porast kršenja slobode medija, uključujući oko dvadeset fizičkih napada na novinare, proizvoljna uhićenja, policijske pretrese redakcija, zabrane ulaska u zemlju, agresivne političke kampanje blaćenja, prijetnje smrću i verbalno zlostavljanje. Demonstranti su blokirali rad medija, a zabilježeno je i više pokušaja nadzora novinara pomoću špijunskog softvera," rekao je za AFP 13. lipnja 2025. Pavol Szalai, šef odsjeka za EU i Balkan RSF-a.

"Napade na slobodu medija orkestrirale su vladajuće stranke u Srbiji ili se dešavaju uz njeno prešutno odobravanje," dodao je Szalai.

I Veran Matić primjećuje da je "od kada su počeli protesti u novembru prošle godine bilo neuporedivo više fizičkih napada na novinarke i novinare. Ne prođe dan a da se na SOS telefon za prijavljivanje pretnji i napada na novinare ne jave oni koji se na različite načine osećaju ugroženi."

Matić za AFP navodi da se "nama iz medija u proteklih par godina događa 'savršena oluja,' kombinacija prijetnji, nasilja, slapp tužbi, oslobađajućih presuda za najstrašnija ubistva i uz sve to neviđene uvrede i targetiranja novinarki i novinara i medija od strane najviših predstavnika vlasti."

Broj napada na novinare znatno se povećao u tijeku studentskih prosvjeda, ističe Komitet za zaštitu novinara, međunarodna nevladina organizacija koja se bavi sigurnošću novinara u svijetu (Committee for Protection of Journalists, CPJ).

CPJ  navodi da se  "atmosfera 'lova na vještice' protiv kritičara vlasti u Srbiji, na koju su novinari upozoravali prije godinu dana, u međuvremenu pretvorila u porast broja prijetnji i napada na novinare, nakon što je u studenom 2024. godine došlo do smrtonosnog urušavanja željezničke stanice, što je pokrenulo široki antikorupcijski pokret."

AFP je već pisao o dezinformacijama koje se tiču novinara i prosvjeda u Srbiji.

Novinari kojima je ugrožena sigurnost u Srbiji mogu nazvati SOS telefon broj 0800 100 115.