U filmu se ponovno propagiraju stari mitovi o klimatskim promjenama
- Objavljeno 24. lipnja 2024. u 13:12
- Minuta potrebno za čitanje: 16
- Autor: Anna HOLLINGSWORTH, AFP Finska, AFP Hrvatska
- Prijevod i prilagodba Nikola KIS
Copyright © AFP 2017-2024. Za bilo kakvu komercijalnu uporabu ovog sadržaja potrebna je pretplata. Kliknite ovdje za više informacija.
Film na engleskom jeziku "Klima: Hladna Istina" ("Climate: The Cold Truth") objavljen je u ožujku 2024. na raznim platformama poput YouTubea i pregledan je desetke tisuća puta. Prikazuje intervjue s grupom dobro poznatih klimatskih skeptika i reciklira već raskrinkane mitove koji poriču činjenicu da je čovjek izvor klimatskih promjena. O filmu je izvijestio AFP i drugi neovisni mediji za provjeru činjenica i stranice specijalizirane za klimatske znanosti (arhivirano je ovdje i ovdje).
Hrvatski korisnici na Facebooku i Telegramu podijelili su verziju filma sa srpskim titlom, prethodno podijeljenu na raznim platformama na srpskom kao što su Odysee, Telegram i Facebook, a pojavio se s titlovima i na drugim jezicima poput finskog.
U filmu se pokušava, uz netočne i obmanjujuće tvrdnje, odbaciti trenutni konsenzus vodećih svjetskih znanstvenika o tome da CO2, oslobođen zahvaljujući ljudskim aktivnostima kao što je sagorijevanje fosilnih goriva, igra glavnu ulogu u globalnom zagrijavanju.
Međuvladin panel za klimatske promjene (Intergovernmental Panel on Climate Change - IPCC) Ujedinjenih Naroda kaže da se klima na Zemlji zagrijala više od 1°C od kasnog 19. stoljeća i da to već ima posljedice, kao što su češći ekstremni vremenski događaji. Za to je glavni krivac CO2, navodi se u izvještaju IPCC-a (arhivirano je ovdje).
Svjetski vođe su se 2015. obvezali smanjiti razine emisije CO2 kako bi ograničili globalno zagrijavanje. Sada je cilj ograničiti porast temperature na 1,5 stupnjeva Celzijusa u odnosu na razine iz predindustrijskog perioda.
Dr Vladimir Đurđević, profesor na Institutu za meteorologiju Fizičkog fakulteta u Beogradu i glavni istraživač projekta "Extremes" koji istražuje utjecaj klimatskih promjena u Srbiji, rekao je za AFP u svibnju 2024. da se u tom filmu "očigledno ponovo pojavljuje veliki broj neistina i poluistina koje se recikliraju već godinama, a neke bogami i decenijama."
On je istaknuo da je režiser tog filma Martin Durkin još 2007. godine producirao film u kojem je iznosio vrlo slične tvrdnje, a kojeg su znanstvenici naveliko kritizirali i demantirali (arhivirano je ovdje). Jedan od znanstvenika koje je Durkin intervjuirao, Carl Wunsch, kritizirao je film i rekao da je njegova izjava zloupotrebljena i da je u filmu pogrešno predstavljeno njegovo mišljenje da su "klimatske promjene stvarne, velika prijetnja i jedna od njihovih glavnih komponenti skoro sigurno je izazvana ljudskim faktorom" (arhivirano je ovdje).
Među znanstvenicima postoji široka suglasnost da su klimatske promjene stvarne
U filmu "Hladna istina" dovodi se u pitanje postojeći široki znanstveni konsenzus da su klimatske promjene prouzrokovane ljudskom aktivnošću koja stvara visoku razinu ugljikovog dioksida (CO2). Američki fizičar William Harper, na primjer, tvrdi tijekom intervjua da je "apsurdno kada ljudi kažu da je znanost o klimi riješena." AFP je ranije istraživao Harperove tvrdnje o CO2, za koje su drugi znanstvenici rekli da su netočne.
"Klimatske promene se dešavaju već decenijama unazad i naučnici su prvi put upozoravali na njih još 70-ih i 80-ih godina prošlog veka. Tada su se prvi put pojavile neke analize koje su ukazivale na to da će klima u budućnosti biti promenjena zato što koristimo fosilna goriva i ispuštamo u atmosferu veliku količinu ugljen-dioksida. Međutim, danas su te promene postale toliko očigledne, ja se neki put šalim da se vide golim okom ," rekao je Đurđević 2020. godine u intervjuu za TV Jasenica (arhivirano je ovdje).
Prema navodima američke svemirske agencije NASA-e, "ogromna većina znanstvenika koji se bave klimom i koji aktivno objavljuju radove – 97 posto – slaže se da ljudi izazivaju globalno zagrijavanje i klimatske promjene" (arhivirano je ovdje). NASA napominje da je "većina vodećih znanstvenih organizacija diljem svijeta izdala javna saopćenja u kojima se to iznosi."
Ured za planiranje i istraživanje guvernera Kalifornije je objavio popis od oko 200 organizacija širom svijeta koje smatraju da su klimatske promjene izazvane ljudskim djelovanjem (arhivirano je ovdje). Među tim organizacijama su i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Srpska akademija nauka i umetnosti i Ruska akademija znanosti.
IPCC-ov Šesto izvješće, objavljeno između kolovoza 2021. i travnja 2022. godine, predstavlja najsveobuhvatniju procjenu znanstvenih saznanja o klimatskim promjenama do sada (arhivirano je ovdje). Na temelju rada 721 stručnjaka iz 90 zemalja koje je IPCC pozvao da pregledaju stotine studija, zaključuje se da postoje "nedvosmisleni" dokazi da ljudi zagrijavaju klimu sagorijevanjem fosilnih goriva (arhivirano je ovdje).
Druge studije također pokazuju da se znanstvenici u velikoj mjeri slažu oko antropogenih (koje je izazvao čovjek) klimatskih promjena. Studija objavljena u časopisu "Environmental Research Letters" 2021. godine s više od 2.000 verificiranih znanstvenika pokazala je da se slaganje kreće od 91 do 100 posto i da se generalno povećava razmjerno sa stručnošću (arhivirano je ovdje). Među onima s najvišom razinom stručnosti postojala je "100-postotna suglasnost da se Zemlja zagrijava uglavnom zbog ljudske aktivnosti," navodi se u studiji.
Trenutno globalno zagrijavanje nije samo 'prirodno'
Druga obmanjujuća tvrdnja iznesena u filmu je da temperatura Zemlje prirodno varira i da se sada nalazi u "izuzetno hladnom" periodu, sa samo "blagim" zagrijavanjem.
Naš planet star 4,54 milijarde godina je iskusio puno ekstremno toplih perioda i danas je relativno hladno, objašnjava Nacionalna uprava za oceane i atmosferu SAD-a (arhivirano je ovdje). Međutim, to ne znači da je trenutno zagrijavanje bezopasno za sadašnje ekosustave i posebno za čovječanstvo, niti da se dešava samo zbog prirodnog procesa. Najtopliji periodi desili su se prije nego što su ljudi postojali i davno prije moderne ljudske civilizacije koja se razvila u posljednjih 10.000 godina, navodi dalje Nacionalna uprava za oceane i atmosferu (NOAA).
Ed Hawkins, profesor klimatskih znanosti na sveučilištu Reding, rekao je za AFP u ovom članku objavljenom 2022. da se fluktuacije temperature koje su usporedive sa sadašnjim zagrijavanjem nisu dogodile u razdoblju od prethodnih deset tisuća godina.
"Globalne temperature su oscilirale u velikom rasponu u prošlosti, ali te promjene su se događale tijekom desetaka tisuća godina. Mi razumijemo da postoje prirodni uzroci za te cikluse, zbog Zemljine orbite oko Sunca. Znanstvenici za klimatske promjene su to proučavali stoljećima," rekao je i dodao: "Ono što vidimo tijekom posljednje dvije tisuće godina je vrlo mali pad, onda odjednom na kraju vidite brz porast temperature, daleko iznad bilo čega što smo vidjeli u posljednjih 2.000 godina."
IPCC je prikazao trend u grafikonima (ispod ovog odlomka), koji su uključeni u njegov referentni izvještaj iz kolovoza 2021. (arhivirano je ovdje): lijevi grafikon pokazuje kako su temperature naglo porasle u posljednjih 150 godina; grafikon desno pokazuje koliko bi globalne temperature bile niže bez utjecaja ljudi koji ispuštaju CO2 i druge stakleničke plinove sagorijevanjem fosilnih goriva.
CO2 pokreće trenutne klimatske promjene
Usprkos dokazima, u filmu "Hladna istina" negira se da CO2 uzrokuje porast temperature, uz tvrdnju da je udio tog plina u atmosferi prenizak da bi imao veliki utjecaj.
AFP je raskrinkao tu tvrdnju u članku objavljenom u travnju 2024. pozivajući se na podatke NASA-e koji pokazuju da su ljudske aktivnosti podigle količine CO2 u atmosferi za 50 posto od početka industrijske ere 1750. godine (arhivirano je ovdje). U travnju 2024. - od kada datiraju posljednji dostupni podaci - koncentracija je bila 427 ppm.
Bärbel Hönisch, profesorica na Opservatoriju Zemlje Lamont-Doherty sveučilišta Kolumbija, rekla je za AFP da se CO2 "ponašao kao pojačivač" klimatskih ciklusa – što je pokazano u više znanstvenih studija i izvještaja (arhivirano je ovdje i ovdje).
"Je li CO2 pokretao ili samo pojačavao porast temperature u prošlosti nije bitno za naše sadašnje vrijeme," rekla je Hönisch 16. travnja 2024. "Danas povećavamo koncentraciju CO2 brzinom koja je možda čak i veća nego ikada ranije u geološkim zapisima."
"Brzina kojom se dešavaju današnje promene u klimatskom sistemu ne može se porediti ni sa čim iz prošlosti, a osnovno je pitanje da li ćemo bez velikih i dramatičnih lomova mi i priroda uspeti da se im prilagodimo," objasnio je prof. dr. Đurđević 2020. godine u članku o mitovima u vezi s razinama CO2 objavljenom na stranici na srpskom posvećenoj klimatskim znanostima Klima101 (arhivirano je ovdje).
U ovom članku za provjeru činjenica na finskom, objavljenom 2022. godine, docentica Annalea Lohila s finskog Instituta meteorologije i sveučilišta u Helsinkiju rekla je za AFP da iako CO2 čini samo 0,04% atmosferske zapremine, on ima ključnu ulogu u efektu staklenika koji utječe na globalno zagrijavanje jer zadržava toplinu.
"Ostatak su praktički dušik i kisik koji ne apsorbiraju i ne vraćaju toplinu zračenja reflektiranu od površine Zemlje kao što radi CO2. Tako da nije važno to što je mali udio CO2, ono što je važno je da uopće postoji CO2 i drugi staklenički plinovi," rekla je.
Nismo u opasnosti od 'gladi zbog CO2'
U filmu se također pogrešno tvrdi da je planet blizu "gladovanja" zbog niskih razina CO2, što bi bilo katastrofalno jer je biljkama potreban CO2 za razvoj i proizvodnju kisika.
Studije su pokazale da su razine CO2 u atmosferi bile puno više tijekom proteklih 500 milijuna godina, ali to ne znači da smo trenutno u opasnosti da nemamo dovoljno tog plina.
Viši klimatski znanstvenik Howard Diamond iz laboratorija NOAA za zračne resurse rekao je za AFP u veljači 2024. da su podaci iz ledenih jezgri u posljednjih 800.000 godina pokazali ciklus od oko 180 do 290 ppm CO2 tijekom tog perioda, niže nego danas. I tada su "biljke i drugi živi organizmi bili sasvim u redu," rekao je.
U filmu se također pogrešno tvrdi da je tijekom vrhunca prethodnog ledenog doba razina CO2 pala toliko nisko da je život na Zemlji došao "blizu izumiranja" zbog gladovanja biljaka.
Jouni Räisänen, viši predavač na Institutu za istraživanje atmosferskog i zemaljskog sustava sveučilišta u Helsinkiju, rekao je za AFP 9. svibnja 2024. da to nije istina. Kemijske reakcije povezane s fotosintezom razlikuju se kod različitih vrsta biljaka, rekao je. Takozvane C4 biljke – na primjer sirak, proso i šećerna trska – bolje su se prilagodile niskim razinama CO2 od takozvanih C3 biljaka, kao što su grah, riža, pšenica, raž i zob.
Tijekom ledenih doba niska razina CO2 je ograničila rast C3 biljaka, rekao je, ali "daleko od toga da je postojao ikakav rizik od izumiranja."
Diamond je ukazao na rad iz 2017. objavljen u časopisu Nature Communications (arhivirano je ovdje). U radu se zaključuje da "ako se ne smanji ljudsko korištenje fosilnih goriva, postoji rizik da nas do sredine dvadesetprvog stoljeća to dovede do razina CO2 koje nisu viđene od ranog eocena (prije 50 milijuna godina)."
Problem je u tome što koncentracija CO2 raste brzo, rekao je za AFP u veljači 2024. Pelle Boberg, klimatski analitičar u Švedskoj agenciji za zaštitu okoliša. "Razine ugljikovog dioksida su se vrlo razlikovale tijekom vremena i život na Zemlji se tome prilagodio," rekao je. Međutim, sada se "promjena dešava tako brzo da ekosustavima postaje sve teže održati korak s prilagođavanjem."
U studiji objavljenoj 2016. u časopisu Nature posvećenom znanosti o klimatskim promjenama (Nature Climate Change) navodi se da se, iako je Zemlja postala zelenija s porastom razina CO2 u atmosferi, predviđa da će se taj efekt smanjiti jer su biljke pogođene nedostatkom hranljivih materijala zbog rastućih temperatura (arhivirano je ovdje).
Tijana Jakovljević, docentica na beogradskom Fakultetu zemljopisa rekla je 2021. godine u podcastu za Klimu101 (od 10:29) da, iako više CO2 može značiti da biljke brže vrše fotosintezu, nedostatak vode i porast temperature otežavaju taj proces. "Ta viša temperatura će uticati na to da je njima potrebno više vode i da će najverovatnije usporiti taj proces fotosinteze u suštini upravo zbog toga što više energije gube na transpiraciju (...) Možda jedna stvar može da bude povoljnija za drveće zbog klimatskih promena ali mnogo više brine taj momenat gde šume najverovatnije neće imati dovoljno vlažnosti koliko je njima potrebno zbog tih sve češćih ekstrema" u klimi, rekla je (arhivirano je ovdje).
Sunce ne stoji iza trenutnih klimatskih promjena
U filmu se netočno tvrdi da klimatske promjene izaziva Sunce, a ne CO2. AFP je objavio članke na srpskom i engleskom u kojim je objašnjeno da, iako solarna aktivnost utječe na klimu, ona ne izaziva trenutne klimatske promjene.
Direktor laboratorija Glaciologije na Slobodnom sveučilištu u Briselu Frank Pattyn već je objasnio krajem ožujka 2022. godine da su "varijacije solarne energije uočene tijekom posljednjih stoljeća male i nisu dovoljne da objasne temperaturne razlike koje vidimo danas." Štoviše, "posljednjih desetljeća došlo je do priličnog smanjenja solarne aktivnosti."
NASA na svojoj stranici kaže da Sunce, iako može utjecati na klimu Zemlje, nije odgovorno za trend zagrijavanja posljednjih desetljeća. "Od 1978. godine znanstvenici to prate senzorima na satelitima koji nam govore da nije bilo trenda povećanja količine sunčeve energije koja stiže do našeg planeta," stoji na stranici (arhivirano je ovdje).
Klimatolog i istraživač Pascal Yiou iz francuskog Laboratorija za znanosti o klimi i okolišu rekao je za AFP u aprilu 2022. da sunčevo zračenje utječe na cijelu atmosferu. Nasuprot tome, staklenički plinovi se emitiraju blizu površine Zemlje i uglavnom ostaju u najnižim kilometrima atmosfere, zagrijavajući te niže slojeve. Da je Sunce uzrok trenutnog globalnog zagrijavanja, očekivalo bi se da utječe na sve slojeve atmosfere. To, međutim, nije slučaj, rekao je.
Službeni podaci o temperaturi objašnjavaju 'efekt urbanih toplinskih otoka'
U filmu se također tvrdi da su službeni podaci o temperaturi obmanjujući zbog "efekta urbanog toplinskog otoka" i da se ta mjerenja ne poklapaju s podacima iz izvora izvan urbanih zona kao što su temperatura oceana i godovi drveća.
Temperatura zraka može biti nekoliko stupnjeva viša u urbanim sredinama zbog faktora kao što su smanjena ventilacija i zadržavanje topline zbog blizine visokih zgrada, toplina koja se generira ljudskim aktivnostima, svojstva betona i drugih gradskih građevinskih materijala da apsorbiraju toplinu, kao i ograničena količina vegetacije.
Međutim, "mjerenja temperature termometrima koji se nalaze u gradovima korigiraju se za taj efekt kada se računaju trendovi globalnog zagrijavanja," piše IPCC u svom dokumentu o čestim pitanjima (arhivirano je ovdje).
AFP je već provjerio slične tvrdnje o mjerenju temperature koje obavlja NOAA u SAD-u.
Zeke Hausfather, klimatski znanstvenik i analitičar energetskih sustava, pregledao je podatke koje je prikupila NOAA i nije pronašao značajna odstupanja između očitavanja s gradskih i ruralnih stanica širom zemlje tijekom prošlog stoljeća (arhivirano je ovdje). U drugim studijama poput ove iz 2021. također se zaključuje da su mjerenja modernih stanica pouzdana (arhivirano je ovdje).
Postoji "pravi fenomen koji se zove urbani toplinski otok" u kojemu temperature rastu na površinama kao što su beton, asfalt i čelik, rekao je Hausfather za AFP u kolovozu 2023. Ali "pristup koji imamo da bismo otkrili i ispravili lokalna odstupanja na meteorološkim stanicama je efikasan," rekao je.
Kad je riječ o temperaturi oceana, Räisänen sa sveučilišta u Helsinkiju rekao je da su se kopnena područja zagrijala više od oceana uglavnom zbog razlike u vlažnosti između površina. Količina vode koja isparava s vlažnih površina raste nelinearno s porastom temperature tako da je promjena izraženija što je površina toplija. To znači da toplina zarobljena povećanim isparavanjem efikasno ublažava porast temperature površine oceana.
Još jedan faktor koji usporava zagrijavanje oceana je njihov veći toplinski kapacitet, što je količina toplinske energije potrebna da bi temperatura porasla.
Analiza BBC-a od svibnja 2024. (arhivirana je ovdje) prikazuje da su tijekom prošle godine temperature oceana neprekidno dostizale rekordne razine. Glavni uzrok toga su staklenički plinovi, a zagrijavanje je već imalo štetne efekte na morski biljni i životinjski svijet, stoji u članku.
Svjetski oceani postavili su novi temperaturni rekord u kolovozu 2023. godine – površinsku temperaturu od 20,96C – a glavni uzrok je povećanje stakleničkih plinova uslijed ljudskih aktivnosti. Prema stručnjacima, predviđa se da će zagrijavanje imati negativne efekte na morski biljni i životinjski svijet.
Što se tiče godova drveća, Räisänen je ukazao na to da je te vrste mjerenja preko posrednika teže tumačiti od direktnih mjerenja temperature jer na njih utječu faktori koji nisu promjena temperature. U slučaju godova drveća, to bi mogli biti faktori okoline kao što je zagađenje.
Klimatski modeli daju dobre procjene stvarnih promjena
U filmu se također pokušava dovesti u sumnju pouzdanost klimatskih modela, tvrdeći da temperature ne rastu onoliko koliko su modeli predviđali.
Bob Ward, direktor politike i komunikacija na Institutu Grantam za istraživanje klimatskih promjena i okoliša (Grantham Research Institute) na Londonskoj školi ekonomije, rekao je za AFP 2022. da modeli u upotrebi imaju dugu povijest i da ih znanstvenici redovno razmatraju.
"Modeli su testirani na sposobnost da reproduciraju skorašnje trendove u klimi, a uspješni se na kraju koriste za izradu projekcija budućnosti," rekao je.
U analizi objavljenoj na specijaliziranoj stranici Carbon Brief zaključuje se da, iako su modeli "daleko od savršenih," svi oni objavljeni od 1973. "pokazuju rezultate prilično bliske onome što se stvarno dogodilo, posebno kada se uzmu u obzir neslaganja između predviđenih i stvarnih koncentracija CO2 i drugih klimatskih utjecaja" (arhivirano je ovdje).
Veća učestalost ekstremnih vremenskih prilika
Dok Durkinov film "Hladna istina" pokušava odbaciti činjenicu da svijet doživljava više ekstremnih vremenskih prilika povezanih s klimatskim promjenama nego ranije, stručnjaci su rekli za AFP da znanstveni dokazi pokazuju da se ekstremni vremenski događaji kao što su uragani, šumski požari i suše pogoršavaju zbog klimatskih promjena koje uzrokuju ljudi.
Izvještaj kojeg je Svjetska Meteorološka Organizacija objavila 2021. godine pokazuje da se broj registriranih nepogoda povezanih s klimom povećao pet puta u posljednjih 50 godina kao rezultat klimatskih promjena, više ekstremnih vremenskih događaja i unaprijeđenog izvještavanja.
Još jedna analiza objavljena na stranici Carbon Brief u kolovozu 2022. za koju je pregledano više od 500 ekstremnih vremenskih događaja, zaključila je da je 70 posto njih bilo gore ili vjerojatnije zbog klimatskih promjena koje su izazvali ljudi.
Štoviše, posljednji izvještaj IPCC-a prikazuje da su posljedice klimatskih promjena uočene već nekoliko godina i postat će sve jače i češće ako se klimatske promjene nastave istim tempom kao danas.
Inicijativa znanstvenika koja analizira potencijalnu vezu između klimatskih promjena i ekstremnih vremenskih događaja, "Utjecaj klimatskih promjena na svjetske vremenske prilike" (World Weather Attribution), zaključila je da su klimatske promjene odgovorne za rekordne ekstremne temperature 2023. godine.
"Sa svakim djelićem stupnja zagrijavanja zbog sagorijevanja fosilnih goriva, toplinski valovi, požari, obilne padaline i suša postat će intenzivniji i vjerojatniji," upozorili su (arhivirano je ovdje).
Vidjeli ste sumnjivu informaciju na društvenim mrežama?
Kontaktirajte nas
