Nuklearni pokusi ne mogu uzrokovati globalno zatopljenje
- Objavljeno 24. listopada 2024. u 11:24
- Minuta potrebno za čitanje: 7
- Autor: Ede ZABORSZKY, Katharina ZWINS, Ivan FISCHER, AFP Mađarska, AFP Austrija, AFP Hrvatska
Copyright © AFP 2017-2024. Za bilo kakvu komercijalnu uporabu ovog sadržaja potrebna je pretplata. Kliknite ovdje za više informacija.
"Od 1945 u atmosferi je provedeno više od 1000 termonuklearnih testova. Naravno nitko od njih nije uzrokovalo globalno zatopljenje, ali vaša peć na drva je sasvim druga stvar", piše u objavi na hrvatskom koja je podijeljena na Facebooku više od 200 puta od 15. listopada 2024.
Ista se tvrdnja širila i na drugim jezicima, uključujući i Njemački, Mađarski, Češki, Poljski i Bugarski.
U tim objavama pokušava se relativizirati klimatske promjene uzrokovane ljudskim djelovanjem uspoređujući emisije pojedinaca, na primjeru peći na drva, s nuklearnim testovima koji su eksplodirali u 20. stoljeću.
No, kako su brojni stručnjaci objasnili AFP-u, to je vrlo obmanjujuć argument. Klimatske promjene uzrokovane su emisijama stakleničkih plinova poput CO2, a ne izravnim oslobađanjem energije pri sagorijevanju.
Višak energije zarobljen stakleničkim plinovima može se mjeriti snagom nekoliko nuklearnih eksplozija svake sekunde. S druge strane, nuklearne eksplozije ne ispuštaju stakleničke plinove.
Konačno, najdramatičniji porast globalne temperature dogodio se nakon svjetske zabrane nuklearnih testova 1996. godine, što dodatno dokazuje da je usporedba tih dvaju fenomena pogrešna analogija.
Nuklearno testiranje u 20. stoljeću
Tijekom prvih desetljeća Hladnog rata nuklearne sile provodile su brojne testove s nuklearnim oružjem s obje strane Željezne zavjese.
Prema Ujedinjenim narodima, između prvog nuklearnog testa 1945. godine i "otvorenja za potpisivanje Sveobuhvatnog ugovora o zabrani nuklearnih testova (CTBT) 1996. godine, diljem svijeta provedeno je preko 2.000 nuklearnih testova" (arhivirano ovdje i ovdje). Od tih testova, samo 520 su bili atmosferski – eksplozije koje su se dogodile u ili iznad atmosfere (arhivirano ovdje). CTBT zabranjuje sve nuklearne eksplozije, bilo u vojne ili miroljubive svrhe. Od tada je provedeno 10 nuklearnih testova, većinom u Sjevernoj Koreji.
Od svih testova, 25 posto je održano u atmosferi, ukljućujući i nekoliko podvodnih testova, dok je 75 posto održano pod zemljom, stoji na web stranici UN-a. Atmosferski i podvodni testovi već su bili zabranjeni Sporazumom o djelomičnoj zabrani testiranja iz 1963. godine (arhivirano ovdje), uglavnom zbog straha od ulaska radioaktivnih čestica u atmosferu i njihovog povratka na površinu (tzv. radioaktivni otpad).
Globalno zagrijavanje uzrokuju staklenički plinovi, ne otpuštanje energije
Izgaranje različitih goriva, poput fosilnih, uzrokuje klimatske promjene ne izravno energijom koja se oslobađa, već emisijom stakleničkih plinova (arhivirano ovdje).
Izvješće IPCC-a iz 2021. godine (arhivirano ovdje) detaljno opisuje kako različiti plinovi doprinose procesu kojim više topline od Sunca ulazi u Zemljinu atmosferu nego što je napušta. Izvješće je otkrilo "skoro linearnu vezu" između emisija CO2 i nedavnog globalnog zagrijavanja.
"Globalno zagrijavanje uzrokuju emisije stakleničkih plinova poput CO2, koji zarobljavaju toplinsko zračenje reflektirano s površine Zemlje u atmosferi, sprječavajući njegovo napuštanje atmosfere. To nema veze s energijom koju oslobađaju peći na drva, već s emisijom stakleničkih plinova tijekom izgaranja," objasnio je dr. Malte Göttsche, profesor prirodnih znanosti i istraživanja mira na Odsjeku za fiziku Tehničkog sveučilišta Darmstadt.
Nuklearne eksplozije nisu ispuštale stakleničke plinove
Nuklearne eksplozije imaju štetne učinke na okoliš, ali, znanstvenici kažu, ne uzrokuju globalno zagrijavanje.
"Brojni nuklearni testovi doista su rezultirali golemom štetom za okoliš. Neka mjesta, poput Maršalovih otoka, još uvijek su nenastanjiva zbog radioaktivne kontaminacije okoliša. [...] Međutim, tijekom testova nisu nastale emisije stakleničkih plinova koje bi bile relevantne za klimu," rekao je Göttsche AFP-u u e-mailu 14. listopada 2024.
Nasuprot tome, stručnjak je objasnio da bi, u slučaju da se u budućem ratu upotrijebi nekoliko stotina ili više nuklearnih oružja i detonira blizu površine Zemlje, došlo do velikih požara. Zbog dizanja čađe, manje sunčeve svjetlosti bi dopiralo do površine Zemlje. To bi imalo učinak hlađenja s potencijalno katastrofalnim posljedicama.
Dr. Gerald Kirchner, voditelj odjela u Centru za znanost i istraživanje mira Carl Friedrich von Weizsäcker, istaknuo je da vremenski slijed događaja također dokazuje da staklenički plinovi, a ne nuklearni testovi, uzrokuju klimatske promjene.
"Godine 1958. i 1961. bilo je mnogo testova. Godine 1963. postignut je sporazum između Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza o zabrani nuklearnih testova. To znači da ti testovi ne mogu objasniti masivno zagrijavanje od 2000. i 2010. godine. To bi se trebalo vidjeti već 1970-ih. Dakle, potpuno je jasno: te dvije stvari nisu povezane," izjavio je Kirchner za AFP 15. listopada 2024.
Nuklearni fizičar dr. Tonči Tadić, viši istraživač s Instituta Ruđer Bošković u Hrvatskoj, također je potvrdio da nuklearne eksplozije nisu dovele do globalnog zagrijavanja. Složio se s njemačkim stručnjacima da bi čak i nuklearni rat imao suprotan učinak.
"Efekti su slični onima pri emisiji prašine u stratosferi kod erupcija vulkana. Opći nuklearni rat uzrokovao bi dakle 'nuklearnu zimu'", rekao je za AFP putem elektroničke poruke 15. listopada 2024.
Energija klimatskih promjena je sasvim drugog reda veličine u usporedbi s atomskim bombama
Diana Ürge-Vorsatz, klimatska znanstvenica i potpredsjednica IPCC-a, također ističe da emisija stakleničkih plinova uzrokuje klimatske promjene, a ne izravno oslobođena energija.
"Nije samo sagorijevanje ono što zagrijava klimu, već plinovi koji se oslobađaju tijekom sagorijevanja, poput ugljikova dioksida, koji zarobljavaju energiju Sunca," rekla je stručnjakinja za AFP telefonskim putem 15. listopada 2024.
Znanstvenica je naglasila da je višak energije zarobljen u atmosferi zbog stakleničkih plinova uzrokovanih ljudskom aktivnošću "stotine tisuća puta veći od energije oslobođene tijekom nuklearnih testova" u 20. stoljeću.
Ukazala je na podatke koji pokazuju da se višestruko veća količina energije (topline) ekvivalentna snazi atomske bombe iz Hirošime zarobljava svake sekunde zbog rastuće količine stakleničkih plinova.
U jednoj publikaciji (arhivirano ovdje), Sveučilište New South Wales procjenjuje da je "učinak emisije stakleničkih plinova čovječanstva u razdoblju od 50 godina do 2020. godine otprilike 25 milijardi puta veći od energije oslobođene nuklearnom bombom u Hirošimi".
John Cook, viši istraživač u Centru za promjenu ponašanja u Melbourneu, na svojoj web stranici posvećenoj podizanju svijesti o klimatskim promjenama (arhivirano ovdje) vodi interaktivni brojač koji prikazuje količinu topline koju je naš klimatski sustav akumulirao od 1998. godine u ekvivalentima nuklearnih bombi iz Hirošime. Trenutni broj premašuje 3,4 milijarde.
Nuklearni fizičar Tonči Tadić također je upozorio na razliku u razmjerima, napominjući da bi pokušaj zagrijavanja Zemlje nuklearnim bombama bio kao "pokušaj grijanja svog stana zimi pomoću serije eksplozija petardi".
Paljenje drveta je zdravstveno pitanje, ne klimatsko
Obmanjujuće objave na Facebooku povezuju sagorijevanje drva u pećima s klimatskim promjenama, ali to samo po sebi također nije točno.
Drvo za ogrjev spada u kategoriju tzv. bioenergije (arhivirano ovdje), zajedno s mnogim drugim stvarima poput tekućih biogoriva ili organskih komponenti komunalnog otpada. Mnogi od ovih materijala mogu se koristiti za proizvodnju energije (topline, električne energije) i smatraju se obnovljivima.
Ürge-Vorsatz je objasnila da biomasa (uključujući drvo za ogrjev) zapravo nema ugljični otisak jer se tijekom sagorijevanja oslobađa ista količina ugljikova dioksida koja je bila apsorbirana tijekom života biljke. Ako emisije i postoje, one uglavnom potječu iz povezanih procesa, poput prijevoza.
No, to ne znači da je sagorijevanje biomase bezopasno. "Sveukupno, biomasa se može smatrati ugljično neutralnom. Iznimno je štetna, ne u smislu klimatskih promjena, već u smislu zagađenja zraka. Nažalost, zagađenje zraka trenutno je vrlo ozbiljan problem u Europi, a situacija je još gora u srednjoj Europi."
Prema Ürge-Vorsatz, jedan od uzroka zagađenja zraka je sagorijevanje biomase. Stručnjakinja je dodala da aerosolne čestice (poput čađe) koje se oslobađaju u atmosferu reflektiraju dio sunčevog zračenja, tako da se manje energije zarobljava, ali taj je učinak zanemariv u usporedbi s ukupnim klimatskim promjenama.
Prema Europskoj agenciji za okoliš, "zagađenje zraka predstavlja ozbiljan zdravstveni problem za Europljane," te dodaje da je "izloženost koncentracijama sitnih čestica iznad smjernica Svjetske zdravstvene organizacije iz 2021. godine rezultirala s 238.000 preuranjenih smrti u EU-27" (arhivirano ovdje).
Iako ono dolazi iz mnogih izvora, poput motora s unutarnjim sagorijevanjem, prema izvješću WHO-a iz 2015. godine "grijanje u kućanstvima na drva i ugljen važan je izvor vanjskog zagađenja zraka" (arhivirano ovdje).
Daljnje AFP-ove provjere činjenica o klimatskim promjenama možete pročitati ovdje.
Vidjeli ste sumnjivu informaciju na društvenim mrežama?
Kontaktirajte nas